Pregled posta

Body & Soul

Spoznaja o banalnosti tijela kao ljušture u kojoj stanuje duh čovjeka uhvatila me još prije nekoliko godina. Iako nikad nisam bio praznovjeran, nikad neću zaboraviti dan smrti oca kada mi se učinilo da ga osjetim u prostoriji u kojoj je izdahnuo, koja mi je, za razliku od prostrije u koju su ga prenijeli djelovala nekako - ispunjeno. Ispunjeno nečim neobjašnjivim, toliko da sam se borio s mišlju da još iste večeri legnem spavati u istoj toj prostoriji. U isti taj krevet.

Banalno je i tijelo koje sam sinoć držao u rukama. Tijelo gotovo savršenih proporcija. Tijelo za kakvo bi mnoge ubile. Prije deset godina bio bih neizmjerno sretan što sam maznuo takav zgodan komad. A sad... Neš ti uspjeha.
Sinoć me baš ništa nije zgrijalo. Čak ni igra zavođenja koje smo oboje, čini se, bili presvjesni. Čak ni zagrljaj i razgovor nakon seksa. Ni činjenica da smo oboje zaspali kao klade i ničim u snu omeli jedno drugo.

U posljednje vrijeme tijela ništa ne znače. Isto kao ni seks. Ponekad si zabranim osjećati, jer mi logika ne dozvoljava. Trgnem ručnu do krova jer ne mogu ostvariti sve što želim. A sajla dobra, drži i na nizbrdici. Hvata već na trećem zubu, po propisima. Ponekad si, kao sinoć, niti ne moram ništa zabranjivati jer ništa ni ne postoji. Nema šanse. Ne, nema ova priča veze sa seksualnim izrabljivanjem jadnih ženica. Ova žena ne treba osjećaje. Niti ih ikad spominje. I bilo bi upravo idealno kada bi se poklopili u potrebi da taj seks imamo npr. jednom mjesečno, tek da ne zaboravim da postoji. Jer mi više od toga zahtjeva i ono ostalo. Nadu u "pun paket".

Posljednji put sam povjerovao u neku novu osobu prije mjesec-dva. Fascinantno je kako tračak nade probudi čovjeka, koliko ga može ispuniti sama ideja da bi tu negdje ipak MOGLO biti ono što si želi. Sve do pretjerano sarkastičnih, nervoznih i agresivnih trenutaka koji su svu nadu srušili u prašinu. No, svako zlo za neko dobro. Ako u vlastitom gradu nađeš nekoga s kim se poklopiš u toliko misli, možda jednog dana u tom istom gradu ipak naiđeš na nekog tko će tu istu nadu dovući do kraja. Bez grubih otrježnjenja.

Dakle, imam sad neko tijelo kojim mogu ispuniti ruke s vremena na vrijeme. Savršeno tijelo.

Lucky me.


Post je objavljen 07.02.2009. u 00:21 sati.