Marketing
I can't wake up...
Ja sam jedna od onih osoba koje naizgled nemaju problema sa spavanjem. Hvala bogu, moj život još nije toliko stresan da patim od nesanice, hipersomnije i sl. Noćnih mora nemam, hvala bogu, moji snovi su uglavnom budalaste prirode.
Moj jedini problem jest taj što mi se s vremena na vrijeme dogodi paraliza sna. To izgleda ovako:
Naizgled spavam, imam čvrsto zatvorene oči, ne pomičem se, ali sam budna. Svijesna sam toga da su mi oči zatvoreni, ruke i noge u ovom ili onom položaju, i ne mogu se pomaknuti, ma koliko god to pokušavala. Kao da mi je samo mozak budan, kao da je "zaključan" u nepokretnom tijelu. Ubrzo me počne hvatati strah i panika, često mi se znalo desiti da bi mi i nos bio djelomično začepljen, pa bi moja panika bila još i veća...nakon nekoliko minuta bi se uspjela pomaknuti, dakle, i ostatak mog tijela "bi se probudio", ali užasan osjećaj je i dalje ostajao.
Ono što mi je još više bilo grozno jest to što mi se to počelo događati dok sam bila dijete od 8-9 godina, i što se događalo par puta godišnje (a ne par puta u životu, kako sam pročitala na par mjesta o tome). Nisam znala što je to, da li je sve u redu sa mnom, a kad bi pokušavala objasniti to staroj, ne bi me razumjela. Sjećam se jednog jutra kada sam tako bila "paralizirana", stara mi je ušla u sobu, čula sam je kako otvara vrata, otvara moj ormar s odjećom, vjerojatno nešto stavlja unutra, i kako se mota po sobi...htjela sam vrisnuti "mama, probudi me, protresi me, samo da se POMAKNEM", ali normalno, nisam mogla.
Sa godinama sam se već naviknula na te pojave, i kako sam primjetila da jedinu stvar koju mogu kontrolirati u toj fazi jest disanje, kada bi zapala u tu fazu, počela bi disati kao luđak, i probudila bi se iz te faze. Ne znam za ostale, ali meni je ta "tehnika" pomagala.
Kasnije, sam malo goglala i saznala da se taj poremećaj zove "paraliza sna", da se javlja odmah nakon usnivanja ili pri kraju sna, i da se kod nekih osoba javljaju i halucinacije, tj. osjećaj da ih netko drži, stoji nad njima, šapće im...hvala bogu, halucinacije još nisam imala.
Kod dosta osoba paraliza sna javlja se možda par puta u životu, a kod nekih nešto češće (kao kod mene).
Kako god bilo, zadnji takav "incident" sam imala prije možda pola godine, i strepim od sljedećeg. Ok, lako je kad te uhvati paraliza kad si u nekom normalnom položaju u krevetu, pa ajde još koliko toliko ne paničariš, a nije baš ugodno kad ti je zabijena glava u jastuk, poplon preko glave, ili nešto drugo što ti otežava disanje...
Usput, imate li i vi sličnih iskustava? Nadam se da nemate.
Post je objavljen 06.02.2009. u 23:24 sati.