Marketing
Sjećanje na Lidiju
(Pričica u nastavcima, 6. dio)
Veliko nam je zadovoljstvo bila naša suradnja s Lidijom, a išlo je sve prilično glatko, jer djeca nisu griješila. Trebali smo zakazati još samo jedan termin snimanja, kako bi zagladili neke detalje.
Pratio sam je pogledom u zgodnim momentima, misleći da me nitko ne može opaziti, ali pronicljive djevojčice su se počele pogledavati i smijuljiti, što je moglo pokvariti rezultate snimanja, no ona ih je; podižući kažiprst desne ruke iznad svoje glave i mašući lagano njime u znak negodovanja i upozorenja, uspjela dovesti u red, očaravajuće se pri tome smiješeći.
U razgovoru nakon predzadnjeg snimanja za potrebe školske kazališne predstave, saznao sam kako je u međuvremenu uspjela proći audiciju za prijem u akademski zbor. Uskoro su trebali imati nastup s filharmonijom, a jedina točka programa bila je Deveta simfonija Ludwiga van Beethovena.
Pitala je Draška i mene jesmo li možda zainteresirani za koncert filharmonije koji se trebao održati krajem svibnja. Mogla je nabaviti ulaznice po povoljnijoj cijeni, a mi smo joj rekli da obavezno uzme za nas dvojicu, pa ćemo joj svakako nadoknaditi trošak.
Na zadnje snimanje materijala za njezinu dramsku grupu, došla je noseći zgodnu torbu napunjenu long play pločama. Mene je "zadužila" da joj na vrpce snimim glazbene brojeve redom, po urednom popisu koji je sastavila. Obećao sam to napraviti bez naplate, u znak starog prijateljstva, no u sebi sam pomislio da je to zbog jedne još uvijek tinjajuće, stare i zasigurno samo moje ljubavi. Zamolila me da joj dostavim torbu s pločama, popisom glazbenih brojeva i snimljenim magnetofonskim vrpcama u osnovnu školu gdje je radila. Napisala mi je na papiriću adresu i broj telefona u zbornici, a ja pažljivo pohranio taj komadić papira u poseban pretinac svoje lisnice. Pitao sam ju hoće li uspjeti nabaviti ulaznice za koncert filharmonije, a ona je rekla da će mi ih najvjerojatnije moći dati kad dođem kod nje u školu.
Odvojio sam nekoliko večeri za snimanje Lidijinih najdražih glazbenih brojeva. Bilo je tu svih žanrova, a izvođači, redom vrlo kvalitetni glazbenici. Saslušao sam svaki glazbeni broj prilikom snimanja i vidio sebe i Lidiju u mislima, negdje daleko, daleko izvan ovog svijeta, vremena i prostora. U meni su bujale nade i čežnje te sam se nekako uspio uvjeriti da sve to nije slučajno. Jako, zaista jako sam se tada zaljubio i bez obzira na sve što sam znao i za što nisam znao, vjerovao sam kako mogu ostvariti svoje snove, ostvariti više nego ikada prije. 
Sigurno ću nastaviti. Za dan, dva, možda tri, ne znam broj, ali znam da bit ću njen! 
Post je objavljen 06.02.2009. u 19:17 sati.