Marketing
Od stoljeća sedmog...
Nakon 53 g. dočekali smo poziv iz Državnog odvjetništva da dođemo sklopiti nagodbu glede povrata oduzete nam zemlje od strane FNRJ.
Naravno, oduzete čestice više nije moguće povratiti, nego se daju zamjenske, ali se ne vraća jutro za jutro, nego se vrši procjena oduzetih površina i zamjenskih. Seljačkoj kuknjavi nikad kraja, al' kako i ne bi kad je oduzeta zemlja procjenjena na 0,5 - 2 kn/m2, a zamjensak po 2,5kn/m2. I tako na koncu proizilazi da bi trebao dobiti tek oko polovinu nacionalizirane mi zemlje.
Ali ni to nije sve.
Pošto je na terenu teško pronaći zemljišnu česticu tomu odgovarajuće površine, ja sam pronašao jednu koja je za 1 kj veća od konačno potrebne za dodijeliti. Na stranu što država traži za mene basnoslovnu svotu od 21 000 kn za to jutro, službeno 4. kl., nego mi i daje rok od 30 dana za uplatu.
A ja sam čekao 53 godine.
Moj pokojni đed Franja (kojem su i oduzeli tu zemlju) bi možda i bio zadovoljan jer njemu je bilo još gorje u to doba:
- sasvim dolje su detalji iz obiteljske arhive iz 1949/50. gdje se vidi koje su obaveze (besplatna davanja narodnoj vlasti) jednog "kulaka" bile te sezone:
- 170 kg krumpira
- 55 kg graha
- 308 kgmesa (žive vage)
- 75 kg masti
- 400 l mlijeka
- 1 kg vune
- 6802 kg pšenice
- 453 kg ječma
- 835 kg zobi
- 6018 kg kukuruza
Da pojasnim - radi se o takvim količinama da bi i današnje poljloprivredno gospodarstvo osjetilo takva davanja. Stoga me i ne čude priče mojeg oca i djeda da je u ravnoj Slavoniji bilo gladi i da se živjelo od prove (kukuruznog kruha) i svinjske masti.
I tako je moj đed Franja 1956 sa 26 kj dospio na 17 kj zemlja. Nakon nekoliko godina je zemlju podijelio dvojici sinova (mojem ocu i stricu) gdje je svakom pripalo po 8.5 jutara. I službeno i naravski to je bio kraj Petričevića kao kulaka i gazda.
Drugovi su vjerovatno bili zadovoljni, partijski zadatak izvršen...
povrh toga, porezna obaveza je itekako postojala
"rabote" su bile uobičajene u to vrijeme
Post je objavljen 07.02.2009. u 09:21 sati.