Marketing
2. Švarglijada u Starom Petrovom Selu
„Tko ide po selu katkad dobije po čelu“, a kad se netko bavi mojim poslom, onda ga ljudi katkada zovu da dođe kako bi malo „napuhao cijelu stvar“, ali i da se opusti, pojede, popije. Tako su mene zvali na 2, Švarglijadu u Starom Petrovom Selu (zvali su me lani i na prvu, ali zbog obiteljskih razloga nisam mogao doći). Došao sam malo kasnije, jer sam bio na jednom memorijalnom malonogometnom turniru u spomen na mog dobrog poznanika i nekad vrlo dragog i ugodnog čovjeka iz Cernika ( golmana Tomislava Sokića). I onako još pod dojmom iz Cernika gdje sam gledao kako njegova supruga i djeca uručuju pokale, a sin mu (mali Grga) bio pomoćni voditelj-spiker (dijete je sjedilo kraj nas), nije mi bilo do neke veselice i šale, ali rekoh sebi: „Idem da se ljudi ne naljute i ne pomisle da nešto glumatam.“ I stvarno tamo pun dom, preko 500 ljudi u oblaku dima jede, pije, ocjenjuje narezane švargle, a sa bine drmaju „Slavonske lole“. I poslije opetovanih poziva da sjednem i jedem, jednostavno to nisam mogao, pa sam samo popio čašu dobrog domaćeg crnog (Dubijelovog) vina. Snimao sam, fotkao i razgovarao sa organizatorima, gostima. Pomislih kako sam nekad sa svojim didom pravio švargle, a sada to činim sa mojim puncem. Dida Franja znao je praviti i paštete i razne fine kobasice, a dimili smo na tavncu i velike šarane. Znalo je biti i divljači na tanjuru kad bi didu zvali iz šumarije da „sredi“ ono što su Nijemci i Talijani upucali u lovištu Radinje., a delikatesa su bili i tzv. „bijeli bubrezi“ ili svinjska jaja (poslije štrojenja) onako „na saft“ sa lovorovim listom, koje je volio jesti i sada nažalost pokojni veterinar dr. Zvonko Babić. Švargl se pravi od boljih komada kuhanog svinjskog mesa i kažu ljudi „ako praviš švargl onda će ti krvavice biti siromašnije (jel ti ostaju samo kuhane kože i ono malo lošijeg mesa). Nije da se falim, ali ako netko zna kako izgleda i kakav okus treba imati švargl, onda to znam ja, koji sam ga jeo tolike godine). To sad nije bitno. Bitno je da su se Štivičanac Drago Barnaš (kojeg u šali zovem „moj tetak“i kojeg vidite nasmijanog na jednoj od fotki), predsjednik Udruge „Kulin bećarac“ te ostali njegovi kolege, fino sjetili da pokušaju zaštititi taj autohtoni kulinarski proizvod, te da „prvi u Hrvata“ organiziraju Švarglijadu. To me sjeća na onu izreku „tko prvi do mlade njegova je“. Za sada „ta priča pali“ i ovdje se od cijele Hrvatske najviše poštuje švargl, dok o kulinu navodno već sve zna i baba i žaba. Da ne ostanete uskraćeni u informaciji tko je ove godine bio najbolji, evo vam plasmana, a najboljeg baju Ivan Vučkovića iz Kupine vidite i na slici kao i pjevača „Slavonskih lola“ Darka Ergotića (koji je sa svojim dečkima pošteno odradio još jednu gažu). Sveukupni šampion je ove godine (lani je bio Vlado Ivanišević iz SPS) je Ivan Vučković iz Kupine, a zlatnim medaljama okitili su se i Janko Šimac i Dario Dautović. Srebrne medalje dobili su: Josip Kalinić, Luka Lasović, Ilija Tomasović, Vlado Ivanišević, Mirko Lučić i Mario Matošević, a brončane: Antun Vačić, Zvonimir Damjanović, Domagoj Trusić, obitelj Kalinić iz Virovitice, Zdravko Trusić, Drago Barnaš, Tomislav Ivanišević, Ivan Šetka, Ivan Pejaković i Alen Đanić. Prema mišljenju samo publike najukusniji švargl je napravio Ivan Pejaković, no s obzirom da se sve pojelo, nema sumnje da su i drugi bili dobri.
Evo pošteno odradih čašu vina (a tko mi je kriv što nisam jeo, jel ima i ona „nuđen čašćen“).
Post je objavljen 06.02.2009. u 10:46 sati.