A onda je brzzzinom Allahove misli, nož začađen proletio tik, pokraj njegovog desnog zulufa u dRvo, ostavljajući ga pomalo zbunjenog, drhthavoga, pomalo nadahnutog. U takvom stanju i nije mogao napraviti ništa više nego sjest! na pod škr!pavoo izvaditi gitaru iz niKlOvane kutije i birajući najfinije mekane gvaš molove i akvarel prelaze, otpjevati mjesecu:
"Čamim tu na pola puta,
koristan sam samo mutav,
dugo huodam, dugo lutam...,
na jezeru neštuo pluuta..."
Djeca su OtvOrila širom svoje oči i promatrale zabezeknuto u tog ras trz anog pjevaača-sviraača.
Vlak je tuTUlio s one strane jezera u kojem plutaše Ivan Goran Kovačić sa svojim ljubavnikom.
Ja sam sebi dolio. Naučio sam kako se ophodit prema sebi. S mnogo dikcije. I otišao potražiti svoj nož.
Post je objavljen 05.02.2009. u 16:47 sati.