nikada nisam pisala o tebi.
nisam te nikad gledala kao osobu o kojoj bi mogla pisati..
ne znam zašto, ali eto..ti neki moji osjećaji koje ni sama ne mogu shvatit..
ne znam ni zašto sam te tek tako otjerala od sebe.
ne znam zašto sam se bojala da te pustim bliže sebi..
ali opet je nevjerojatno kako mi se jedan trenutak s tobom urezao tako duboko u sjećanje.
~stojimo.zagrljeni.
oko nas ljudi, meni uglavnom nepoznati.gledaju u nas.ne zanima me.
polako te guram od sebe,
spuštam pogled..ne gledam te u oči..
molim te da ideš.
obaraš glavu, okrećeš leđa i odeš bez riječi.
okrećem glavu u drugu stranu.
ne želim gledati još nekoga kako odlazi, iako je to bilo mojom voljom.~
mislila sam da će bolje biti ako odeš što prije.
nekako sam se bojala pustit te previše blizu sebe.
izolirala sam se, bila sam hladna.
još uvijek mislim da je tako bilo najbolje.
iako nikada nisam pisala o tebi, naletio mi je trenutak inspiracije.
Post je objavljen 05.02.2009. u 10:54 sati.