..."Ali olaksanje mi je i dalje bilo najsnazniji osjecaj u tijelu - olaksanje sto je potjecalo iz same srzi moga bica.
Ma koliko da sam se trudila ne misliti na njega, nisam se trudila zaboraviti ga. Brinula sam se - kasno nocu, kad bi mi obrana pala od iscrpljenosti izazvane nesanicom - da sve polako klizi u zaborav. Da mi je svijest sito, i da se jednog dana necu moci sjetiti savrsene boje njegovih ociju, osjecaja njegove hladne koze na dodir, nijanse njegova glasa. Nisam mogla misliti na sve to, ali morala sam se sjecati. Jer da bih mogla zivjeti, morala sam vjerovati samo u jedno - morala sam znati da on postoji. Samo to. Sve sam ostalo mogla podnijeti. Dokle god on postoji"...
...
..."Nisam se smjela sjecati, nisam se usudivala zaboraviti; tesko mi je bilo hodati po toj tankoj crti"...
...
Lezala sam u svom krevetu, pomirena s neizbjeznim, kad se bol napokon pojavila nakon nekoliko minuta.
To bi me posve onesposobilo, taj osjecaj da mi je golema rupa probijena kroz grudi, ostavljajuci me bez najvitalnijih organa i ostavljajuci raskidane, nezarasle rane po rubovima, koje i dalje peku i bole, usprkos vremenu koje je proslo. Razumski sam znala da su mi pluca zacijelo i dalje sasvim u redu, a svejedno sam lovila dah, a u glavi mi se vrtjelo kao da nemam nikakve koristi od cijeloga tog truda. Srce mi je takoder zacijelo tuklo, ali nisam cula otkucaje u usima; cinilo mi se da su mi ruke modre od hladnoce. Sklupcala sam se u sebe i obuhvatila se cvrsto oko rebara da se ne raspadnem. Groznicavo sam se trudila pronaci svoju tupost, svoje nijekanje, ali izmicalo mi je"...
...
..."Upitala sam se koliko to ovako moze potrajati. Mozda cu jednoga dana, godinama udaljenog - samo kad bi mi se bol smanjila do podnosive mjere - moci sagledati te malobrojne, kratke mjesece koji ce uvijek biti najbolji u mom zivotu. A, uspije li bol ikada oslabiti u tolikoj mjeri da mi to omoguci, bila sam sigurna da cu mu biti zahvalna na svakom trenutku koji mi je podario"...
....Mračno sam zurila u njega jedan dugi trenutak. "Moji osjećaji prema tebi nikad se neće promijeniti. Naravno da te volim - i ti tu ništa ne možeš promijeniti!"
"Samo sam to htio čuti."
Usta su mu se tada nasla na mojima, a ja mu se nisam više mogla opirati. Ne zato što je bio mnogo tisuća puta snažniji od mene već zato što mi se volja pretvorila u pepeo istog trena kad su nam se usne dotaknule. Poljubac nije bio onako oprezan kao neki drugi koje sam pamtila, što mi je sasvim odgovaralo. Ako ću se već dodatno osakatiti, barem neka zauzvrat dobijem što mogu više.
I tako sam i ja poljubila njega dok mi je srce tuklo neskladnim rastrojenim ritmom, dok mi se disanje pretvorilo u drhtanje, a prsti mi počinjali hlapljivo hvatati njegovo lice. Osijećala sam mu mramorno tijelo uz svaki obris mojega, i bilo mi je drago što me nije poslušao - nema te boli na svijetu koja bi opravdala propuštanje ovoga.
...
Samo sam ošamućeno ležala i čekala da mi se drhtanje smiri i stiša.
"Usput", rekao je, onako usput. "Neću te ostaviti."
...
"Nikamo više ne idem. Ne bez tebe", dodao je ozbiljnije. ".... Da nisam mislio kako ce to biti bolje za tebe, nikada se nebi mogao natjerati da odem. Previše sam sebičan za to. Samo si TI mogla biti bitnija od onoga što ja želim..što ja trebam. A želim i trebam biti s tobom, i znam da nikad neću biti dovoljno jak da opet odem od tebe. Imam previše izlika za ostanak - hvala nebesima na tome!...."
...
"Ti me voliš", začudila sam se. Opet me oblio onaj osjećaj točnosti i valjanosti.
Premda su mu oči još bile zabrinute, na licu mu je bljesnuo onaj izvijeni osmijeh koji sam najviše voljela. "Iz dna duše."
Srce mi je nabujalo kao da će prsnuti kroz rebra. Ispunilo mi je grudi i zagušilo grlo tako da ništa nisam mogla reći.
Doista me želi onako kako ja njega želim - ZAUVIJEK.
On doista samo iz straha za moju dušu, za sve ono ljudsko od čega me ne želi odvojiti, tako očajnički hoće da ostanem smrtna. U usporedbi sa strahom da me ne želi ova mi se prepreka - moja duša - učinila gotovo nebitnom.
Čvrsto mi je primio lice hladnim rukama i stao me ljubiti dok se cijela šuma nije počela vrtjeti oko mene.
...
e
Post je objavljen 05.02.2009. u 10:43 sati.