Znam...MOJA priča čeka nastavak...ali jednostavno ne mogu...toliko sam još uvijek sretna, da jednostavno ne mogu i ne smijem zaviriti tamo, zaroniti u ledenu i hladnu dubinu...jer želim uživati u ovim sunčanim i sretnim danima...
Zato, sretna i mirna - u očekivanju prvog kamiona betona , pozdravljam vas sve sa sunčanim osmjehom, kako moj virtualni prijatelj kaže "od uha do uha"...
Post je objavljen 05.02.2009. u 08:40 sati.