Nema više po svom
Nema više manana
Došla su neka nova vremena
I nema više dosadašnjih ..anja.
Svaka kost me boli
Svaki mišić kljuca
Ja znam da nije fer i uredu
Al sigurno mi se majci štuca
Di na ovoj G-širini i G-dužini
u balkanskoj slobodi
Gdje vrijedi „ili se snađi ili od šljake umri“
Ima i ljepših mjesta da se čovjek rodi
Kako god, tu smo gdje smo
Po ne znam koji put ispočetka
5.15 – diži se, slone, auto pali i kreni
Od ponedjeljka do petka
Ovo bi bio jedan socio-dramatični bolero (kad bi ga radili) – nedostaje mi refren gdje ću potencirati svu prenapregnutost mentalne ispražnjenosti uzrokovane nehumanizmom mog sadašnjeg stanja. 
Ala palamudim, zar ne? 
No, zezam se.
Jest da je 5.15, jest da me sve boli ... ali samo zato što se i nisam baš iskazao u samoodržavanju tjelesne kondicije. I sad mi pravo budi.

Umjetnička sam duša,
Lirska i glazbena „puca me“ muza
No, „kruha i nešto mi daj“
Viče moje familije i moja vlastita guza.

Dobro jutrooooooooooooooo, radni narode svud u zemlji
Idemo štogod zaraditi
„Za vikend meteorolozi predviđaju ... „
Da ćemo „mrtvom prirodom“ na roštilju zasladiti. 
Post je objavljen 05.02.2009. u 01:06 sati.