Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/teskastranazivotaljubav

Marketing

...

No I cant forget this evening
Or your face as you were leaving
But I guess thats just the way
The story goes
You always smile but in your eyes
Your sorrow shows
Yes it shows
No I cant forget tomorrow
When I think of all my sorrow
When I had you there
But then I let you go
And now its only fair
That I should let you know
What you should know

I cant live
If living is without you
I cant live
I cant give anymore
I cant live
If living is without you
I cant give
I cant give anymore

Well I cant forget this evening
Or your face as you were leaving
But I guess thats just the way
The story goes
You always smile but in your eyes
Your sorrow shows
Yes it shows

I cant live
If living is without you
I cant live
I cant give any more
I cant live
If living is without you
I cant give
I cant give anymore



Koliko je teško shvatit neku osobu,a još je teže shvatit sebe u nekim cudnim trenucima..opet je došao jedan od lošijih dana..imam filing da mi danas sve ide nekako naopako..pocelo sve od jutra..bio je tu kraj mene na puno 3 minute..osjetila sam ga kraj sebe,njoegov dodir,miris,glas,pogled..njegove usne na mojima..i onda u trenutku nestane,otišao je..i ostala sam opet sama,ostala sam sa svojim mislila..
Danas nam je 6 mje od kad smo krenili i danas se ne osjecam nešto divno..kad usporedim sebe prije 6 mje i danas kao dvije razlicite osobe..na jedan nacin me pogodilo to što nije bio duže od 3 minute danas samnom..ali još više me pogodilo to što sam toliko htjela da danas budemo zajedno i da ovo bude jedan od posebnijih dana u mom životu..ali nije bio je jedan od gorih dana jel sam popizdila kad sam cula da su se te njehvoe "obaveze" koje je morao obavit pretvorile u pravljenje društva kumovima i spavanja cijeli dan..to me ubilo..jel nije ni u jednom trenutku pomislio da bi i ja možda baš danas provela dan s njim..ne nije shvati a ja ne želim govorit,ne želim forsirat jel ako sam ne osjeca potrebu glupo je da ja forsiram,ali nikako ne mogu reci da mi je svejedno..nije..nikako nije..jel ipak on je meni ispred svih..a vidim da ja njemu baš i nisam..možda sma si sama kriva za to..možda nisam trebala stavit ga ispred svih..ali sad je kasno za razmišljat jesam li trebala ili nisam..ali ne kajem se što sam ga stavila ispred svih znacajnih ljudi u mom životu...možda je jednostavno tako trebalo biti..a možda i njemu jedan dan dođe da i on to napravi..nadam se..zar tražim previše???..tražim jednostvno pažnju koji treba svaka normalna osoba..ovo je vec drugi puta do sad da sam se osjecala tako jadno..tako cudno..ne tražim da mu budme broj jedan u svemu i da sam mu samo ja bitna u životu..ne trebam to..nego samo malo pažnje kad je to zaista potrebno..jel ipak ja sam nešto šta mnogi u njegovom životu nisam..a tako se danas nisam baš osjecala..baš suprotno..ali valjda je tako moralo biti..možda sam morala i to doživjet..ne znam život je cudan i svaki dan ti donosi nešto novo..nešto cudno,nešto što te ostavi bez teksta pa bilo to na pozitivan ili negativan nacin..
I evo me veceras slavim svojih 6 mjes veze sama sa glazbom i predivnim rijecima tiziana ferra..ne mogu reci da uživam..jednostavno opuštam dušu i misli..trudim se ne mislit na sva sranja koja sam do sad doživjela..vracam s eu prošlost,tražim samo dobre stvari..ali nema ih baš puno...ali nema veze trudim se i dalje..tako se šugavo osjecam,usamljeno a i ove jebene suze me ubijaju kao da znaju kad trebaju krenit..one bi mi trebale i olakšat ovu bol koju danas osjecam..ali ni to mi veceras ne pomaže..samo je tuga tu kraj mene i oko mene..prati me citav dan..ne da mi mira..u meni je i ne izlazi van..
Uvijek kad mislim da mi život "krene " u nekom dobrom smijeru dogodi se nešto tako banalno,nešto što me jako pogodi..nešto šta druga osoba možda i ne vidi a mene jako zaboli.Ne sjecam se od kad sam postala tako ranjiva..tako slaba..možda to dođe sa godinama..ne znam ili možda sa tugom i sranjim koja proživiš..ne znma samo znam da je u meni..znam da nisam ona jaka JA kao što sam nekad bila..da su mi se ovakve misli motale po glavi prije godinu dana sigurno me ne bi toliko boljele jer bi našla nacin da ih nadvladam..ali danas nije tako danas su jace od mene,danas sam ja poražena,danas ja partim i danas ja izlazim kao gubitnik sa suzama.
Možda sam ja jedna on onih osoba koja traži puno požanje..ne znam..možda pretjerujem u nekim stvarima..ali zar je pretjerivanje kad želiš provest jedan od divnih dana sa osobom koju voliš?
Još me jedna velika stvar boli..iako smo tu temu ja i on vec prošli..ali svjedno je to još tu u meni..jako malo sam stvari prošla sa njim i toliko ih još želim provest..ali kao da osjecam kocnicu sa njegove strane..rekao mi je da je on vecinu stvari koje ja želim proci prošao..da sigurno ih je prošao sa nekim drugim i ja sam ih prošla sa nekim drugim..ali to nije isto..nije isto kad je uz tebe osoba za koju si spreman dati sve u životu..te se stvari ne mogu usporedit..jel velika je razlika proci to sa nekim tko je u tvom životu prolazan!!!
Toliko od mene za veceras..
volim te...iako me danas toliko boli ovo tvoje smatranje nekih meni bitnih stvari nevažnima..
veceras se osjecam izgubljena u ljubavi...

Post je objavljen 04.02.2009. u 23:59 sati.