Marketing
All of my memories keep you near. In silent moments, Imagine you'd be here.
Moj prijatelju, mene više nema
Al' nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita - u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.
Ljeto, 2007.
Bio je to zadnji put kad si bio ovdje. Pokraj mene. Zadnji put kad sam vidla tvoj osmjeh i čula toj glas. Fališ mi. Da znaš da mi jako fališ. Stalno mislim o tebi. Bilo bi teško ne mislit. Posebna si osoba. Jedna od najposebnijih koje znam.
Ono malo dana koje si bio samnom činilo se kao vječnost. Nešto što je vrijedilo imat.
Nije ti bio problem trošit svoje dragocjene sate na razgovor samnom. Bilo bi ljepo kad bi opet pričali skupa. Sjedili bismo navećer vani i gledali zvjezde dugo u noć. Divili im se. Bile su prekrasne. Volio si kad bi vidio neku koja pada i onda ostavlja dugi sjajan trag za sobom. Da znaš, i danas kad vidim nebo ukrašeno milijunima sjajnih točkica sjetim te se.
Bio si kao brat. Stariji brat koj uvjek misli na mlađu sestru.
Pričali smo o svemu.
Volio si vatru. Volio si čitat. Volio si svemir i zvjezde. Volio si penjanje. Volio si se vozit biciklom niz strme padine tvoje rodne domovine. Sjećam se svega. Još i danas mi tvoje riječi odzvanjaju u glavi.
Volio si i Nju. Jako. Samo najljepše si pričao o njoj. Al bilo ti je teško, jer je ona odlazila u Francusku.
Prošle su dvije godine od kad smo se prvi put sreli. Stalno si igrao poker na onom malo smeđem stoliću koj je na kraju otišao na restauraciju. Bilo je zabavno gledati te. Uvjek si me uveselio.
Još se sjećam slike kada si šetao Merlina zelenim livadama. Bio si tako sretna osoba. I uvjek si uveseljaao druge.
Prošlo je ono ljeto. Palo u sjećanja. A tako bi htjela da mogu još barem jednu noć sjedit s tobom vani. gledat zvijezde. Pričat o raznim stvarima i ne razmišljat o svom tom vremenu koje je prošlo.
Javi mi se koj put.
Učinio bi me najsretnijom osobom na svijetu!
Ti si jedna od onih osoba koje doču u tvoj život da bi te usrećile. Jako. Ali te osbe najćešće odu. I ne vrate se. Nadam se da će ova priča imat drugačiji kraj. Da ću jednog dana ugledat tvoj lik na vratima. Da ću te moći zagrlit kao malo djete brata. Vjeruj mi. biti ću najretnija osoba na svijeti. I da znaš, ako se ikad ratiš, neću ti dat da odeš. Nikada.
Bio je to zadnji put kad si bio ovdje. Pokraj mene. Zadnji put kad sam vidla tvoj osmjeh i čula toj glas. Fališ mi. Da znaš da mi jako fališ. Stalno mislim o tebi. Bilo bi teško ne mislit. Posebna si osoba. Jedna od najposebnijih koje znam.
Ono malo dana koje si bio samnom činilo se kao vječnost. Nešto što je vrijedilo imat.
Nije ti bio problem trošit svoje dragocjene sate na razgovor samnom. Bilo bi ljepo kad bi opet pričali skupa. Sjedili bismo navećer vani i gledali zvjezde dugo u noć. Divili im se. Bile su prekrasne. Volio si kad bi vidio neku koja pada i onda ostavlja dugi sjajan trag za sobom. Da znaš, i danas kad vidim nebo ukrašeno milijunima sjajnih točkica sjetim te se.
Bio si kao brat. Stariji brat koj uvjek misli na mlađu sestru.
Pričali smo o svemu.
Volio si vatru. Volio si čitat. Volio si svemir i zvjezde. Volio si penjanje. Volio si se vozit biciklom niz strme padine tvoje rodne domovine. Sjećam se svega. Još i danas mi tvoje riječi odzvanjaju u glavi.
Volio si i Nju. Jako. Samo najljepše si pričao o njoj. Al bilo ti je teško, jer je ona odlazila u Francusku.
Prošle su dvije godine od kad smo se prvi put sreli. Stalno si igrao poker na onom malo smeđem stoliću koj je na kraju otišao na restauraciju. Bilo je zabavno gledati te. Uvjek si me uveselio.
Još se sjećam slike kada si šetao Merlina zelenim livadama. Bio si tako sretna osoba. I uvjek si uveseljaao druge.
Prošlo je ono ljeto. Palo u sjećanja. A tako bi htjela da mogu još barem jednu noć sjedit s tobom vani. gledat zvijezde. Pričat o raznim stvarima i ne razmišljat o svom tom vremenu koje je prošlo.
Javi mi se koj put.
Učinio bi me najsretnijom osobom na svijetu!
Ti si jedna od onih osoba koje doču u tvoj život da bi te usrećile. Jako. Ali te osbe najćešće odu. I ne vrate se. Nadam se da će ova priča imat drugačiji kraj. Da ću jednog dana ugledat tvoj lik na vratima. Da ću te moći zagrlit kao malo djete brata. Vjeruj mi. biti ću najretnija osoba na svijeti. I da znaš, ako se ikad ratiš, neću ti dat da odeš. Nikada.
Morala sam ovo napisat. On mi previše fali. Bio je točka na kraju rečenice. Upotpunio je moj cijeli život.
Sad da napišem nekajd drugo.
Postajem iskrena s ljudima. Api hvala.
Neću se više družit s ljudima u koje nemam povjerenja. S kojima se obro ne osjećam. Pa makar su dobri.
Najbolji.
ne.
tako je bolje.
ono malo ljudi me voli (znaju oni na koga misli, i bar se nadam da me vole) i voli i ja njih.
i to mi je dosta.
dovoljno.
zadovoljna.
sretna.
život mi je potpun.
oni su moj život.
bijeli konji galopiraju na snijegu....
waaaa..
nikad sretnija...
dobila sam najljepši poklon...
ima jedna osoba.
želim je za prijatelja.
ta osoba je posebna.
i privlači me na čudan nači.
ta osoba me prati kroz život.
i to sam sad shvatil.
znam.
ta osoba će uvjek biti tu.
tako je rečeno.
Post je objavljen 04.02.2009. u 19:22 sati.