Sjedim u vlaku za glavni..
u ušima mi odzvanja hladno pivo...
a vani je tmuran dan...i kiša pada...
sve je tužno...kao kad zagreb izranja iz sna...
i dođe tramvaj...i onda zamišljeno gledam kroz prozor...
gledam strku ljudi na mokrim ulicama...
prskaju jedni druge svojim šarenim kišobranima...
i slušam glazbu...
lagano se smiješim
a oko mene je sve tiho...
mnogo ozbiljnih,uspavanih lica...
nađe se i zanimljivih pojedinaca sa osebujnim stilovima...
take a walk on the wild side...
ponekad zaluta neka vesela bakica...
ili deda s bocom žuje...
svaki grad ima svoju dušu...
a dušu čine ljudi...
Post je objavljen 04.02.2009. u 14:38 sati.