Marketing
OBIČNI
Uljuljala se ja ponovno u mrtvilo...
No, ako ništa drugo, vaga pokazuje 64, dvije i pol manje. Bez nekog velikog truda, samo malo više obilazim špajzu i frižider.
Vikend je počeo stresno. Sjedoh na gecka i krenuh na tržnicu. Sto metara od kuće, naletjeh na saobraćajku. Vidim, ljudi stoje i gledaju. Policija, hitna, čovjek leži nasred kolnika, postarija žena vrišti, a narod - sakuplja se, svi hoće biti u toku događaja. Od susjeda sam u prolazu saznala da je automobil na pješačkom pokupio čovjeka. Nastavila sam dalje, prema tržnici, sasvim dovoljna mi je bila slika beživotnohg tijela prekrivenog crnom vrećom...
Što ti je život - dva starčeka, muž i žena, prelazili su cestu od groblja i na njega je naletio vozač. Tragova kočenja nije ni bilo. Mogu si zamisliti šok koji je doživjela starica, zaostavši korak za njime. Dvoje ljudi koji su dočekali starost zajedno, u dobru i zlu... Prestrašno.
Koja slučajnost,. jer se na istom mjestu prije tjedan dana dogodio sličan slučaj, samo što je udareni pješak završio samo s lakšim povredama.
Dva dana sam bila sva v riti, neprestano mi je ta slika bila pred očima. Otišli smo malo među ljude, pa sam nekako došla k sebi. Nekako je uvijek lakše doživjeti smrt u saobraćaju preko priče i nekoliko riječi u crnoj kronici. Ovako, kad vidiš na vlastite oči, jednostavno doživljavaš osobno.
Početkom tjedna, krenulo je sve po starom, škola, redoviti poslovi.
Završilo Svjetsko prvenstvo u rukometu. Spušili smo zlato. Normalno da mi je žao, kome ne bi bilo. Doći pred sam cilj i izgubiti pred nosom. Znam da je i srebro dobro, ali, slaba je to utjeha.
Pedersoni su odigrali svoje, nije nam to prvi ni posljednji put. Najgore je kad te psihološki srede odmah na početku.
Gledali smo utakmicu u većem društvu, u poluvremenu sam dohvatila tablu špeka i iživljavala se, bijesno režući komade. Oko mene čule su se psovke i uvrede. Psovalo se - Pedersona koji sudi za Francuze, Červara koji drži igrače na klupi, a u igru pušta luzere, Šprema koji je promašivao golove, a Karabatić je dobio najviše "komplimenata" - kreten, neandertalac, idiot, papak, one masnije neću citirati.
Ja začudo nisam psovala, mene na psovanje iniciraju mnogo bitnije stvari. No, sve u svemu - rječnika te večeri postidjela bi se i sama Vedrana Rudan.
Sport je postao sve samo ne sport. Gledajući rukomet, po enti put sam shvatila da su borilački sportovi - mila majka.
Ajmo dalje...
Zuzinja se udala u susjedstvo. Tamo provodi dane sa Garavim i Fingerinjom. Dolaze samo poklopati ono što nudim. Neki dan, namamila sam je u kuću. No, bezobraznica je pojela obrok i stala kraj vrata, jasno mi dajući na znanje da želi van. Očito je proradio biološki sat naše ljubimice.
Juniorka zakoračila u drugo polugodište. Nekako školu savladava bez pola muke, bez pretjeranog učenja. Mislila sam da je to samo boljka osnovne škole. Uvjerava me da najviše nauči na satu, a ono kod kuće je samo ponavljanje i pisanje zadaća. A dobro, dok su ocjene dobre. Inače muku muči jedino s francuskim - komplicirana gramatika, izgovor... Bakće se ona, potpomaže joj PONS-ov tečaj. Vidim ja, da joj jednostavno taj jezik nije legao. A talijanski - milina jedna.
Neki dan bila nam u posjeti Tara. Perica je provodio vrijeme na kompu, mali Patrik u tatinu krilu, jedino je luciferke bila puna kuća. Nigdje naći riti mira. Kad pretjera, nabaci onaj svoj razoružavajući osmijeh i - očara sve oko sebe. Sreća je da kratko traje, sumnjam da bi taj tempo mogla izdržati dulje od sat-dva...
Budite mi dobro
& 
Post je objavljen 04.02.2009. u 12:26 sati.