Lijepo ime Božo
( I je, lijepo je. A dječja mašta je prekrasna. Njihovo poimanje svijeta oko sebe, sitnica (ili krupnica) koje mi, odrasli, više ne primjećujemo. Pa kad imate sreće da vas petogodišnjak podsjeti …. )
vrijeme radnje: siječanj 2009.
Mjesto radnje: trosjed
Likovi: Mali, 2mama
Nakon odgledane reklame za Pan u kojoj Božo na tavanu «skida izolaciju»:
Mali: joooj, mama, kako su oni smotaniiiiii
2: tko oni?
Mali: ma, ovi na televiziji…
2: ????
Mali: pa kako su mogli dati tako tanko ime onolikom čovjeku??????
Učimo engleski
Mali: mama, mama, danas smo učili boje na engleskom u vrtiću
2: ohoo, super, što si zapamtio?
Mali: red-crveno, blek-crno, blu-plavo...
2: a zelena?
Mali: mhmmm, ne sjećam se
2: griiiin
Mali ( lupi se dlaniom u čelo): uh, pda! Kako sam to zaboravio! Tuborg griiiin!
2: (pada u nesvjest od asocijacije. i smijeha)
Vojnički grah
Dok se vozimo kući, nakon završenog radnog i vrtićkog dijela dana, pričamo...
2: Što je bilo danas za ručak u vrtiću?
Mali: grah. vojnički grah.
2: i? kakav je bio?
Mali: (pomalo razočaranim glasom) paaa, bio je fin, i sve sam pojeo, ali znaš, mama, u mom tanjuru nije bilo niti jednog vojnika, samo grah, mrkvica i juha...
Post je objavljen 04.02.2009. u 11:13 sati.