Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. veljače 2009. godine
Ne gubimo vrijeme
Prohode dani, a vrijeme svome kraju teče. Dočekat će nas preobraženo u novom nebu i zemlji, predati u ruke Gospodinove sve ono što je bilo prožeto ljubavlju, što je iz nje izniklo i u njoj raslo. U vječnosti će ostati zapisana dobrota i darivanje, žrtva i odricanje, blagost i poniznost, nježnost i čistoća. A sve ostalo, zajedno sa zavodljivošću svijeta, završit će u ropotarnici kneza propasti, odijeljeno od istine i svjetlosti.
Opet mi na pamet padaju Gospine riječi koje je izgovorila na počecima ukazanja, kad nas je obavijestila da Bog postoji i da nas puno ljubi. Od tada se ipak puno toga promijenilo jer su međugorske milosti dječici pokazale put koji vodi u kraljevstvo svih radosti, koji ozdravlja i preporođuje, koji oslobađa srca iz labirinta laži.
Danas Gospa sije svoje riječi na puno plodnije tlo od onoga kakvo je bilo u prvim danima njezina dolaska među nas. Nakon gotovo tri desetljeća izrasla su velika stabla vjere koja snažnim krošnjama štite oranicu od zavodnikova vjetra i oluje i tako sprječavaju osipanje rodne zemlje, iz koje niče, raste i zrije zlatno klasje njezinih poruka. Ipak, Prečista još uvijek nije zadovoljna našim odazivom, boli je sljepoća i gluhoća zavedene djece. Strpljivošću nas požuruje da se priključimo tajni Velikog Božjeg plana, kad će nebesko milosrđe svakoj duši dati mogućnost pomirenja i tako joj pružiti priliku da izbjegne ne samo ponore paklenog zjala, već i čistilišne muke.
Gospa nas u najnovijoj poruci ponovno podsjeća na neizmjernost Božje ljubavi i jasno nam otkriva razlog svog dugogodišnjeg boravka među nama. Vapijućim i usrdnim glasom spočitava nam mlakost i neodlučnost, podsjećajući nas na Božje strpljenje i dobrotu kojom je ispunjeno ovo milosno vrijeme, otkrivajući nam beskrajnu Očevu ljubav kojom čeka izgubljenu djecu. Zato joj i dopušta da tako dugo bude s nama, da nam ljepotom svoga glasa i čistoćom svoga srca pomogne prepoznati svjetlost u kojoj ćemo otkriti radost koja je za nas od početka pripravljena, a koju nam već danas daje u Euharistijskom kruhu. To je svjetlost kojom nas poziva na obraćenje, u kojoj je okus vječnosti, blagost i toplina, u kojoj se prelijevaju mirisi rajskoga vrta, iz koje izvire vrelo milosrđa. Sve je za nas pripremljeno, sve nam je dano, a mi trebamo s povjerenjem otvoriti srca i činiti djela ljubavi, biti spremni za ono što Bog od nas traži, prikloniti se sjaju njegove volje. Stvoritelj čeka da se naša srca ujedine u kršćanskoj ljubavi i milosrđu, da svi budemo jedno u Kristu.
Čitavo je čovječanstvo ranjeno zlom kao nikada do sada, a nebo će nas izravnim pohodom u stvarnost punu nevjere i nesigurnosti izvući iz pandža zvijeri, lažnog proroka i zmije. A da se ne bi oduljilo vrijeme patnje i pokore, Bogu i Majci potrebna je suradnja što većeg broja dječice, naša predanost i ljubav, naša iskrenost i poštenje.
Gospa nam u posljednjoj poruci, izričito i naglašeno spominje vrijeme kojem nismo gospodari, koje nam može biti na korist, ali i na propast. Kao prvo, ne znamo čas kad će nas Gospodin pozvati sebi, a kao drugo, ne znamo trenutak kad će vrijeme prestati teći, kad će se danu muka pretvoriti u radost.
Zahvalimo Majci što nam je suhoću vjere osvježila rosom svojih riječi, što nam je obnovila živodajnost Radosne vijesti, što nam je pokazala da je nebo s nama, što nam je svojom nazočnošću vratila hrabrost i povjerenje, što nas je naučila da se nemamo čega bojati. Veliki su plodovi njezinih ukazanja, njezinih neumornih dolazaka među nas, njezine ustrajnosti da nas privede putu i njezine uloge u spasenjskom planu.
Nažalost, mi još uvijek lamentiramo oko toga jesu li nam ukazanja potrebna ili nisu, moramo li u njih vjerovati ili ne, trebamo li ih živjeti ili odmahivati rukom. A što bi danas bez njih bilo? Još veće rasulo u Kristovoj Crkvi, još veća hladnoća u zavedenim srcima, još više izgubljenih što tumaraju pokraj puta. Ako je nebo, s razlogom, odlučilo da nam pošalje Majku, onda bez kolebanja takvu milost moramo i prihvatiti, radovati se i zahvaljivati. Valjda Gospodin bolje od nas zna što nam je potrebno, što će nas okrijepiti i što će nam donijeti mir i utjehu.
prenijeto s bloga http//:medjugorskiglas.blog.hr
Post je objavljen 04.02.2009. u 09:26 sati.