Marketing
Ostavite Facebook na miru
Evo šta mene živcira. Kako god otvorim novinu posljednjih par miseci, u novini nešto o Facebooku. Ok, takva stvar je razumljiva recimo kad se organizira neki prosvjed, pa novinaru navedu kako se cijela stvar organizirala preko Face-a. Međutim, mene smeta što je Face sam po sebi našim novinarima postao vijest. Tako recimo naiđem na članak u kojem autor na pola stranice nabraja hrvatske grupe s "navodno" najviše članova. Mislim da ih je nabroio negdje desetak, a kad se malo bolje provjeri od tih desetak možda se samo jedna može svrstati među "najbrojnije". Ali, zapravo u većini navedenih grupa broj članova je bio pravi sitniš, par tisuća ljudi, što je ništa u usporedbi da postoje hrv. grupe od 80.000 članova. To očito ovom novinaru i ovim novinama nije bilo bitno, već je on ispunio kvotu, novine stranicu, a neki djedice i bakice koji se čudom čude internetu će to pročitat i svi happy.A, to šta na svakom uglu se može nać kakva važnija i bolja vijest (za koju se ipak treba dignit sa stolice) nije važno.
I potom cijeli broj članaka o tome kako Face stvara ovisnost. Evo rado ću vam izvući malo iz teksta.
Saznajte koji su neki od prvih znakova ovisnosti:
- neprestano mijenjate svoju sliku na profilu
- mijenjate status po nekoliko puta dnevno (moraju li zaista ljudi znati da trenutačno pijete šalicu čaja ili razmišljate o kupnji novina?)
- u slučaju da niste blizu računala stanje na Facebooku pregledavate preko mobilnog telefona
- prihvaćate sve aplikacije koje vam se pošalje
- govorite stvari poput ''Javim ti kasnije na Fejsu'' ili ''Idem malo fejsbukat''
U tom članku postoji i priča o dečku koji se ubio jer se zaljubio u dvije djevojke preko Face-a, o majci koja zaluđena Face-om nije vidjela kako joj se sin drogira...
Ok, uzmimo da postoje ljudi koji su zbilja ovisni o Facebooku, međutim da nije toga ti ljudi bi sigurno bili ovisni o nečemu drugom jer se jednostavno radi o takvom tipu ljudi. I zašto netko razvija ovisnost nije problem Facebooka (kojeg se u istom članku uspoređuje s alkoholom i drogom), već se problem nalazi u pojedincu i društvu koje ga ovim ili onim tjera u ovisnost.
Osobno meni je Face jako praktičan.Tu i tamo promjenim sliku na profilu, nekad je to dvaput u mjesec dana, nekad slika može stajat i nekoliko mjeseci, uopće me nije briga.Znam promjenit status i po 6 puta dnevno ,a evo ovaj prethodni mi je stajao puna tri dana. Ne pregledavam ga preko mobitela, ali vidim da može bit jako praktično.Ne prihvaćam sve aplikacije. A što se ovog zadnjeg tiče, kažem jednoj osobi "čut ćemo se preko Face-a".
Jesam li ovisna? Mislim da ne jer kad nemam pristup internetu ne hvata me apstinencijska kriza i ako se radi o dužem periodu.
Stoga cijelo to baljezganje po novinama stvarno nema veze s vezom, a kap koja je prelila čašu sigurno je bio članak u kojem Jelena Veljača ponosno izjavljuje kako se riješila ovisnosti o Face-u preko kojeg joj je bivši dečko slao uznemirujuće poruke.
Ako niste zapazili da je Facebook toliko ušao u naše novine, upišit na Google-u "o Facebook-u" i stavite u naprednom pretraživanju vijesti u zadnjih mjesec dana pa ćete vidjeti.
Meni ga je više dosta po novinama.
Post je objavljen 03.02.2009. u 22:37 sati.