Pokušavam zamisliti kako je to biti bakterija, osjećati svijet ticalima. Bakterijski život se kao i naš sastoji se od dobavljanja energije i hrane iz okoliša i stalnog naguravanja sa susjedima za bolju poziciju, suradnje sa susjedima u slučaju nužda i kad se pojave drugi, nastojanja oko rasta i razmnožavanja. Bakterije naseljavaju sve, more, zrak, zemlju, led, sva druga živa bića. Mi (mi ljudi) smo im zanimljiva nekretnina s puno raznolikih staništa.
Escherichia coli, naša domaća ljubimica, živi u središtu našeg tijela, u crijevima.
Arheobakterije, pronalaze energiju u vrućim vulkanskim ispustima na dnu mora, snalaze se čak i u antarktičkom ledu, još se ne zna kako.
Modrozelene alge, najbrojnije bakterije, naseljavaju naš cijeli suncem obasjani svijet, hrane se elektromagnetskim valovima vršeći fotosintezu, usput iz atmosfere uzimaju dušik a oslobađaju kisik (i danas proizvode 90% kisika). Kisik u atmosferi i ozonski omotač u visinama su omogućili razvoj ostalog života na Zemji, a sav život i dan danas potpuno ovisi produkciji i dobrom zdravlju modrozelenih algi. Kad ih ne bi bilo osim što bismo svi ostali bez kisika, morska bića bi ostala bez početka svih hranidbenih lanaca a biljke bez dušika. Kad svih nas (nas eukariota, nas bića sa stanicom ili s više stanica koje imaju jezgre) nestane (a nestat će nas za oko milijardu godina jer će Sunce postati prežarko) što će se dogoditi modrozelenim algama? Ovise li one o nama? Većina uopće ne. Snalažljive kakve jesu živjet će još dugo, dugo poslije nas.
Metanobakterije
Postoje brojne indicije da i na Marsu žive bakterije koje oslobađaju metan. Mora li život na svakom svijetu započeti i završti s bakterijama?
Post je objavljen 03.02.2009. u 18:28 sati.