Slušam danas o Danu Europe i nekako mi naviru misli o vremenu u kojem živim. Neko čudno vrijeme.Moji roditelji rodili su se u nekoj drugoj zemlji i u njoj proveli veći dio mladosti ,iako su do danas u istom mjestu.Samo to je bila država koja se nije zvala Hrvatska. Zatim sam se ja rodila u državi koja se zove Hrvatska ,a opet nitko nije nikud otputovao.Čudan nekakav slijed.Ne putuješ, ne koristiš putovnice, a mijenjaš države.Sada mi govore da ću ubrzo biti u novoj velikoj državi,Europi; a ja sve čekam da se pomaknem s mjesta.Bih li se trebala radovati?Hoće li tamo teći "med i mlijeko" kao što odrasli kažu?Htjela bih mnogo toga znati jer,kažu,to je moja budućnost.A meni sve to liči na bajku,ali s kakvim završetkom?Bajke ,dragi odrasli, uvijek imaju sretan završetak.
Post je objavljen 03.02.2009. u 19:22 sati.