Volio je svoje prijatelje,al mu je ona značila više od njih. Bio je odsutan neko vrijeme,a ona ga je s velikim nestrpljenjem čekala. Vratio se jednog zimskog dana isto onako tiho kako je i otišao. Sreo je prijatelje koji su bili zavidni njegovoj ljubavi. Željeli su prekinuti tu vezu,lagali su da su je nakon njegova odlaska vidjeli s drugim. Nije želio vjerovati:“Zar ona!“Ona njegova mala djevojčica da ima drugog. Povjerovao im je jer su oni njegovi najbolji prijatelji,mislio je da mu žele dobro. Ona mu je prišla te večeri jer ga je toliko čekala. Željela mu je pokloniti sve pjesme koje je pisala za njega. Poljubila ga je u obraz onako naivno. Nije ni slutila da će to biti njihova posljednja šetnja. Željela je dodirnuti njegove usne,njegove ruke al on je prema njoj bio hladan. Rekao je te večeri da je među njima gotovo. Nije mogla shvatiti kako tako naglo mijenja mišljenje. Još jučer je rekao da je voli,a danas je gotovo. plakala je al ni jedna njena suza nije ga mogla vratit. Nesvjesno je skinula naušnice sa svoga uha, bacila ih je u travu i rekla:“Ako ih itko nađe neka bude nesretan kao ja ove večeri!“ On je otišao gledala je za njim sve dok joj pred očima nije zabljesnula pučina mora“smrt“. Samo susret je željela, bacila se prema dubini mora, ali je neki prolaznik bez dvoumljenja izvuče na obalu. On je pozvao hitnu pomoć,i nakon nekog vremena su došli i odvezli je u bolnicu. Njega su te večeri našli prijatelji u gradu našli su ga gdje bode vene što prije nikad nije radio. Ispričali su mu što se dogodilo i da je sve bila laž. Kad je shvatio što je učinio,shvatio je da je povjerovao tim lažima. Kako je samo mogao sumnjati u nju…Trčao je prema bolnici. Kupio je ljubičice jer je znao da je samo njih voljela. Bila je blizu smrti. Sjedio je uz njen krevet nemoćan što da kaže. Uskoro su došli njegovi prijatelji sve su joj ispričali,oprostila im je jer je to smatrala nekakvom šalom. Bila je to opasna igra. On je samo gledao u njenu kožu,poljubio ju je u obraz isto onako naivno kao i ona njega onoga dana. Željela mu je još nešto reći,ali je bilo posve kasno. On je gledao kako ona umire nije je želio predati smrti. Sjedio je tako cijelu noć i tek ujutro mu je bilo najteže. Poželio je otići sa njom u hladan grob. Uvečer je došao na Rivu i sjetio se njihovih posljednjih riječi…Otada više nije imao prijatelje. On im nije mogao oprostiti,zašto i bi zbog njih je izgubio nju. Od te večeri predao se drogi. Tako je jedne večeri uzeo veliku dozu heroina jer je htio otići svojoj dragoj i odnijet joj ljubičice, jer samo je njih voljela. Zbog prijatelja je izgubio nju,a uskoro i sebe.
DA BAR...
Da te bar nikad nisam upoznala,
nikad zavoljela.
Da mi bar tvoj osmijeh nije davao nadu,
zagrljaj vjeru.
Da mi bar tvoj dodir nije pasao,
budio skrivene tajne.
Da mi se barem s tobom nije bilo tako lako smijati,
tako lako nadati.
Da barem nisi bio sve što sam htjela da budeš,
ostvarenje najljepših snova.
da mi barem tvoja ljubav nije toliko značila,
da me nije tjerala da se smijem,
da mi nije pružala utjehu,
da me nije tjerala da plačem,
da mi se nije uvukla pod kožu,
da nije postala dio mene,
da ti barem moje srce nije nikada pripadalo,
da barem nije nikada dozivalo tvoje ime,
da nije nikad zbog tebe skakutalo,
da ti nije nikad praštalo,
da ti nije pružilo sve što je moglo,
da ga barem nisi slomio..
Da te bar nikad nisam upoznala,
nikad zavoljela.
Da mi bar tvoj osmijeh nije davao nadu,
zagrljaj vjeru.
Da mi bar tvoj dodir nije pasao,
budio skrivene tajne.
Da mi se barem s tobom nije bilo tako lako smijati,
tako lako nadati.
Da barem nisi bio sve što sam htjela da budeš,
ostvarenje najljepših snova.
da mi barem tvoja ljubav nije toliko značila,
da me nije tjerala da se smijem,
da mi nije pružala utjehu,
da me nije tjerala da plačem,
da mi se nije uvukla pod kožu,
da nije postala dio mene,
da ti barem moje srce nije nikada pripadalo,
da barem nije nikada dozivalo tvoje ime,
da nije nikad zbog tebe skakutalo,
da ti nije nikad praštalo,
da ti nije pružilo sve što je moglo,
da ga barem nisi slomio..
Da te bar nikad nisam upoznala,
nikad zavoljela.
Da mi bar tvoj osmijeh nije davao nadu,
zagrljaj vjeru.
Da mi bar tvoj dodir nije pasao,
budio skrivene tajne.
Da mi se barem s tobom nije bilo tako lako smijati,
tako lako nadati.
Da barem nisi bio sve što sam htjela da budeš,
ostvarenje najljepših snova.
da mi barem tvoja ljubav nije toliko značila,
da me nije tjerala da se smijem,
da mi nije pružala utjehu,
da me nije tjerala da plačem,
da mi se nije uvukla pod kožu,
da nije postala dio mene,
da ti barem moje srce nije nikada pripadalo,
da barem nije nikada dozivalo tvoje ime,
da nije nikad zbog tebe skakutalo,
da ti nije nikad praštalo,
da ti nije pružilo sve što je moglo,
da ga barem nisi slomio..
Post je objavljen 03.02.2009. u 18:07 sati.