Marketing
Bolje robinja navika nego robinja Isaura
Evo baš primjećujem da me sve više drže konstante, tradicije i tvrdokorne navike. Stvari u koje se možeš pouzdati da će uvijek ostati iste. Kao frizura Dorice Nikolić, recimo. Draga stara trenirka koje se ne želiš riješiti iako na njoj ima fleka još od gulaša iz 1996. Božo umjesto Saše Sušeca. Da, volim i dalje isprobavati i tražiti novo, ali međusobni omjer sve više preteže na stranu poznatog i istog, u čemu se osjećam sretno uljuljuškano. No, s druge strane, o području izvanbračnog života ipak radije nećemo. Pa slijede poneki recentni gastroprimjeri.
Egzibit ej:
Za Žićbo već deset godina, ako ne i više, radim uvijek jedan te isti kolač: irski porter cake (na slici je njegovo rađanje). Doduše, ove godine sam izvela zamjenu na mjestu glavnog sastojka - umjesto Guinnessa upotrijebila sam O'Hara's, ali zato jer je bio jeftiniji.
Egzibit bi:
Na skijanju umjesto neke nove delicije po enti put naručim germknedlu u saftu od vanilije. A od dva restoranska ručka ja oba puta hipnotizirano kao i sveke godine naručim gulašzupe. Vabe me tafelšpic, leberkeze, kajzeršmarn, ali ne, ja ih bezobrazno ignoriram...
Draga Magda, bi li me to trebalo zabrinjavati, je li to neki simptom?
Pa, kako onda pobjeći od podmuklog ataka rutine na jednu u duši mlađahnu, ali prosijedu gospodičnicu? Promijeniti frizera i frizuru! To je ujedno i pouka, poanta i parabola današnjeg posta, a ja sam plitka i vraćam se antistresnoj terapiji u vidu lobotomiziranja Glorijom.
Post je objavljen 03.02.2009. u 17:49 sati.