Zar ljudi zaista moraju hodati s ogromnim transparentima da bi se vidjeli problemi?
Pomirimo se s time. Svi imaju probleme no nitko ne vidi. To je način na koji ovaj svijet funkcionira. Definitivno nije razlog da te baci u bed ili da ne vidiš svijetlo na kraju tunela. Shvati, nisi u tunelu.
Odavno sam prestao razmišljati globalno. Svakome se u životu nešto dogodi pa počne misliti samo na sebe. Ne kažem da je to ispravno. Kažem da je to jedini način.
Svaki dan živim s tim. Bježim od nečega što želim toliko jako. Pokazalo se već 1000 puta kako to nije ispravno. No ne mogu odustati. Tj. mogu, ali znam da neću uspjeti. Duga je to priča, koju sam spomenuo toliko puta da je nemoguće prebrojati. Rijetki su to čitali, a još rijeđe oni kojima su te riječi bile ostavljene. Baš u mom stilu, sve je i ostalo na riječima.
Sve je počelo u onom prožvakanom ali nikad preboljenom stilu:
You and I...
long to live like the wind upon the water.
If we close our eyes, we'll maybe realize
there's more to life than what we have known.
Čitavo vrijeme sam htio to reći, ali bježao sam od toga jer me bilo strah istine. Bojim se da nikad neću odrasti dovoljno da zaboravim. Nema razloga za sjetu, i suviše sam mlad da ne bih mogao nastaviti dalje. Štoviše, to je jedino što mi preostaje, i jedino što ću učiniti.
And I can't believe I've spent so long
living lies I knew were wrong inside,
I've just begun to see the light.
Sjećanje će živjeti, i samo najbolje trenutke ću ponijeti sa sobom u sutra.
"I ne znam zašto mi je dan za 40% bolji kad te vidim i još 60% ljepši kad ti čujem glas?"
(E! Jel' bi ja mog'o dobit neki odgovor??? - 8.12.2006.)
"Zatvaram oči, želim fokusirati misli na tu osobu, glazba mi pomaže, tko je to?
I ne vidim lice, samo lik djevojke s tamnom, dugom kosom. I dalje lutam u mislima, počinje kiša, sunce zalazi za oblake, vjetar i dalje nemilosrdno puše, ali u toj kućici ja ne nalazim utočište. Vrata su i dalje zaključana..."
(Behind the door - 15.2.2007.)
"Tratim vrijeme, tražeći drugu stranu svega; crnog i bijelog, dobra i zla, tuge i sreće ljubavi i mržnje, rata i mira, tebe i mene..."
('bem ti život - 5.4.2007.)
"...moja podsvijest iscrtava tvoj lik svaki put kad zatvorim oči."
(Crossing the thin line... - 4.5.2007)
"Ne drži me za ruku, ne mogu je zagrliti da joj nije hladno, ne mogu joj proći prstima kroz mokru kosu. "
(Maybe lightning strikes twice - 27.5.2007.)
"Hm...no ti si bila toliko drugačija. Tvoja osobnost. Ozbiljnost. Tako odraslija od onih oko tebe. Kao da si iz druge dimenzije."
(Somehow...something...I don't know what - 15.6.2007.)
"Da li je iluzija nešto za što se mogu uhvatiti…NE! padam u mračan ponor mojih misli. Tako kratko, ali tako divno, tvoje lice, tvoja kosa, oči, osmjeh…NE…samo iluzija, iluzija koja samo meni nije strana. A ja to ne mogu držati u sebi."
(The Unnamed Feeling - 27.6.2007.)
"Yeah, it was You"
(I saw you on the street today - 2.7.2007.)
"...danas traje vječno samo ako se potrudimo. Problem je samo u tome što što se ne trudimo dovoljno."
(Forever is our today - 22.7.2007.)
"Svjestan si i da nakon ljubavi ima života, no kakav je to život? To nije život, to je samo vrijeme koje ćeš potratiti shvaćajući da je zapravo ta ljubav bila prolazna obmana."
(And The Show goes on... - 10.8.2007.)
"...zbog tebe dan traje kao treptaj, a sekunda kao život."
(The Unnamed Feeling part two - 27.8.2007.)
"...no mi smo stranci, potpuni stranci koji se poznaju i nemaju si što reći..."
(...like water through your hands - 30.8.2007.)
"Jednostavno je, postoje samo dva scenarija, ne znam koji je točno moj, no siguran sam da za jedan nisam spreman...pitanje hoću li ikada i biti?"
(Odbrojavanje do implozije - 7.10.2007.)
Long ago there was a dream,
had to make a choice or two.
Leaving all I loved behind,
for what nobody knew.
"...što kada ti snovi postanu centimetar udaljeni od stvarnosti?"
(Dream Warriors - 26.2.2008.)
Govorio sam da i ne.
"You know I'm always trouble on my own"
(Danger Zone - 10.3.2008.)
"Ondje može biti bilo tko… ali ne za mene…"
(Haunting me... - 25.3.2008.)
"…bio je to natprosječno topao petak u veljači. Prvi put kada sam popričao sa vlastitim snom. Nisam sanjao. Nije sve bilo savršeno kako bi netko očekivao. Ali bilo je predivno, tako stvarno. Nisam upoznavao novu osobu, upoznavao sam sebe…"
(Život je slideshow - 19.5.2008.)
"To je TO! Potpuno jedinstveno, neusporedivo, ne-generalizirano. To nikada neće imati ime. Vjerojatno nikad neće niti zaživjeti, no nekako znam… zauvijek će živjeti u meni."
(Return of The Unnamed Feeling - 30.6.2008.)
"Neka nas ova rijeka pamti kao mladu djecu slatkih i plitkih briga, neka nas podsjeća da nema povratka"
(Na Kupi... - 31.7.2008.
"Ona sutra ionako neće misliti na mene, neka joj na usnama bude osmijeh, neka joj u očima bude sjaj."
(Mind Mapping - 17.8.2008.)
"Samo misli na onoj mračnoj obali. O kako je prokleto voljeti sam."
(In The Air Tonight... - 9.9.2008.)
"Vrijedi li uopće željeti nešto bez ikakve šanse za srećom? Zašto voljeti svijet koji je uništen, i nema mjesta za tebe?"
(Planet Caravan - 28.10.2008.)
"Imam neki čudan osjećaj da zapravo oduvijek jesam, lažem sebi da je tako i sada, no nekako ipak znam da zauvijek i hoću."
(Man with no name - 19.1.2009.)
Na kraju, shvaćam da ovo nije kraj. Ljudi dolaze i odlaze. Ja nikad nisam mogao otići i zatvoriti vrata.
Post je objavljen 03.02.2009. u 16:14 sati.