Marketing
POST SCRIPTUM
Isus je nakon ulaska u Jairovu kuću, izbacio bučno mnoštvo i svirače, koji su oplakivali djevojčinu smrt, govoreći im da odstupe i ne nariču jer djevojka nije umrla, nego spava, na što mu se ovi izrugivahu.
«A KAD JE SVIJET BIO IZBAČEN, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena.» Što reći za tolike kršćane, nego kako su poput ove Jairove kćeri, obamrli i uspavani, omamljena i sekularizirana djeca Božja, kojoj je tako potrebno oslobođenje od mentaliteta ovog svijeta. Toliki bi htjeli biti Božji sinovi i kćeri, a nikako da raskrste s zamamljivom ponudom potrošačkog materijalizma i legalističkom robovanju propisima i pravilima.
Zato će Isus nadstojniku Jairu reći : «"Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!"» (Lk 8,50) Osobna vjera žene, koja je krvarila dvanaest godina, i posrednička Jairova molitva za svoju kći, u oba slučaja je bila dovedena u vezu s obrednim onečišćenjem, koje je Isus zanemario. U prvom, žena se dotiče njegovih resa, a u drugom Isus se dotiče ruke djevojčice dok izgovara «Talita kum!».
No, budući je vjera ta po kojoj se događa obrezanje i očišćenje srca, činjenica da su bili nečisti nije bila prepreka za Isusa da intervenira, nego naprotiv razlog motiviran ljubavlju o koji bi se zasigurno spotakli mnogi «rabiji farizejskog usmjerenja» koji gledaju na vanjštinu, status i ugled, ali ne i u srce.
Isus ne pravi razlike između malenih , poput ove žene koja je potrošila sav svoj imetak obilazeći liječnike, ili pak kćeri uglednog nadstojnika. On ne gleda od koga ima više koristi, tko mu više paše, odnosno političkim rječnikom rečeno ne gleda je li dotična osoba podobna i hoće li ona u buduće nastavit lobirati za njega.
Razmišljajući o ova dva primjera koja se tako snažno prožimaju nisam se mogao oteti dojmu da je u cijeloj stvari zapravo Jair centralna figura oko koje se sve vrti. Bila je to lekcija iz vjere. Fascinira kako mu Isus nije neposredno održao bukvicu, nego se koristi okolnostima da ga privede dublje u misterij vjere. Sve što se oko njih dešavalo bilo je puno znakova koje je on kao nadstojnik sinagoge morao iščitati. Pri tom je ostao sačuvano njegovo dostojanstvo, ponos i ugled koji je zasigurno imao među svojim narodom. Sveto Pismo ga niti u jednom trenutku ne dovodi u vezu s drugim velikim facama onog vremena koji su svoj angažman ograničili samo na Jeruzalem i okolicu. Skoncentrirali su se oko Hrama, a o raspršenom stadu Izraela, duž na-pola poganske Galileje, nisu baš previše marili. Susret Isusa i nadstojnika sinagoge desio se u Galileji, daleko od očiju Sinedrija.
Na pamet mi padaju toliki jalovi pastoralni projekti koji znaju ostati samo na razini deklarativnosti, a prakse u većini slučajeva ni ne ugledaju. Koliko je samo tog napisano, koliko knjiga objavljeno, stručnih simpozija održano, koliko doktorata podijeljeno ... a da konkretno u praksi, u župi i njenom životu, ako bismo ga tako mogli nazvati, nema niti najmanjeg pomaka. Ili pak ondje gdje ga ima to svakako nije zbog tih programa, nego zbog konkretnih ljudi koji su se odvažili i kojima je dopušteno da budu svoji na svom i da se tu osjećaju kao kod kuće.
Čest razlog pasivnosti se nalazi u činjenici da nemamo vjere da će to nešto izaći na dobro. Podsvjesno želimo igrati na sigurno i stajati s obje noge na zemlji. A hodati u vjeri ...?
Što možemo drugo očekivati nego anoreksično stado koje umire jer se ne izvodi na pašnjake zbog nekog tamo svog konfora i straha. Pouzdanje u većoj mjeri stavljamo na sebe i svoje (ne)sposobnosti, nego u Onoga koji reče kako je sve moguće onome tko vjeruje. Jair je morao naučiti tu lekciju od jedne priproste žene, koja Isusu ne prilazi pompezno i u svojoj veličini, nego mu se približava otraga, neupadno i bez najmanje želje da na sebe skrene pozornost kao da bi ona bila u cijeloj stvari bitan faktor. Istina, do te svoje poniznosti i ona je morala doći preko iskustva skršenosti, tj. spoznaje uzaludnosti revnovanja isključivo svojim snagama. Kao takva, ona je bila 'veliki znak' za Jaira. I ne samo za njega, nego i za sve one koji za vidljive okolnosti misle da jesu stvarnost, a ne privid.
Ne želim naglasak stavljati niti na duhovno, niti na tjelesno ozdravljenje. Naravno da je duhovno važnije, no čemu tolika graja kad dođe do vidljive materijalne manifestacije? Čemu izrugivanje i podsmjeh na račun pomena tjelesnih ozdravljenja? Kad već netko više drže do duhovnog ozdravljenja i suprotstavlja ga tjelesnom, pa gdje su mu onda ti u nutrini iscijeljeni svjedoci umjesto anoreksičnih, neuhranjenih duša koje lutaju kao stado bez pastira!? Ne bi li valjalo podsjetiti se da anoreksija svoj korijen ima u 'perfekcionističkoj potrebi izgledati dobro' u nečijim očima!? A u svojim, prije svega! Nemoguće je živjeti isključivo na propisima i zahtjevnosti koja iz njih proizlaze, a odgoj u vjeri i za vjeru smatrati sekundarnim zadatkom. Nemoguće je očekivati rezultate ukoliko ta 'divna koncilska teorija o laikatu' i dalje bude samo teorija, a ne i praksa.
One koji buče i podsmjehuju se valjalo bi ostaviti 'vani' i pozabaviti se konkretnim slučajevima, s vjerom da Onaj koji započinje svoje djelo, da ga i dovršava. Idealan bi spoj bio kad bi se tu uključili i Petar (vlast) i Jakov (akcija) i Ivan (molitva), te oni kojih se to konkretno na terenu tiče (Jair i žena mu, tj. nadstojnik i njegovi pomoćnici). Jer čemu smjernice, ako se one neće sprovoditi u djelo!?
Još kao Prefekt sadašnji Papa Benedikt jednom zgodom reče kako je najveća opasnost gledati u opasnosti i onda ništa ne poduzimati. Ne bi li taj strah, koji paralizira, valjalo nadomjestiti odvažnim iskorakom u vjeri i razmisliti o prioritetima koje određujemo kao 'bitnije', odnosno razmisliti u kojoj mjeri je naš mentalitet određen načinom na koji svijet razmišlja, a u kojoj mjeri se radi o mentalitetu Evanđelja, budući je to uvjet ispravnom pristupu. Riječ Božja je u tom pogledu jasna: «A KAD JE SVIJET BIO IZBAČEN, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena.»
Dakle, potrebno je odreći se načina na koji svijet razmišlja, jer je to uvjet iskoračavanju u vjeri, a samim tim i Novom životu u Duhu!
----------------------------------------------------------------------------
Vezane kolumne uz gornji post:
VIR DESIDERIORUM
TALITA KUM
Post je objavljen 03.02.2009. u 14:04 sati.