Marketing
Brod je žena
Zanimljivo mi je ovih dana na poslu. Ne, još se uvijek ništa sudbinsko nije razriješilo u pogledu brodo-gordijskog čvora, već konačno nakon dugo, pače predugo vremena, imam priliku raditi nešto što mi je bilo izuzetno drago i primamljivo još od studentskih dana - kreirati linije broda, odnosno kako se to stručnije kaže - oblikovati brodsku formu. To je onaj više umjetnički dio moje struke kojeg sam oduvijek silno više volio od onog čisto tehničkog, da ne kažem industrijskog. Eh, tko bi mene zadovoljio...
Istina, ovoga puta ne kreriram čitav brod od krme do prove a bome ni od kobilice do jarbola već samo jedan sitniji dio ali kako se kod nas rado kaže - i sa malim treba biti zadovoljan.
Uglavnom, švedski brodovlasnik poželio je za svoju novu seriju brodova - Beckerovo kormilo. Naravno da svi vi koji redovito čitate moj blog, odmah znate o čemu se točno radi, ali za one manje upućene ću otkriti kako to kormilo nema nikakve veze sa Borisom Beckerom pa čak ni Black and Decker bušilicama, glodalicama, blanjalicama i inim "cama". Naime, to "Becker" predstavlja jednu njemačku tvrtku koja proizvodi posebno dizajnirana kormila koja su se u dosadašnjoj praksi pokazala u mnogo čemu bolja od onih klasičnih. Da sad idem dublje u detalje, nema baš prevelikog smisla, no u svakom slučaju - moj je zadatak bio prilagoditi krmu našeg broda tom famoznom Beckerovom kormilu da sve to sliči kako Bog zapovida i da u konačnici naš budući brod uspješno savladava sve bure i oluje koje će ga zasigurno vrebati na dugim samotnim putovanjima oceanskim prostranstvima.
Ah kako sam ovo lijepo rekao....
E sad, ono što je za moj pojam najdivnije kod definiranja forme broda jest pravilo da pravila - nema! Točnije rečeno, svaka linija broda mora biti fino oblikovana, zaglađena i uglađena do savršenstva, a to famozno pravilo bez pravila je više nego jednostavno - ukoliko je nešto lijepo - tada je to i dobro!
Problemčić je samo u slijedećem - potrebno je imati "oko" za lijepo...
Nisam siguran kakvu taktiku primjenjuju drugi projektanti ali moj uzor za savršenu liniju broda je najbolja forma nad formama koja se može pronaći na ovozemaljskom svijetu, a to je, dobro se zna - tijelo žene.
A što je drugo krma što sitno se drma nego savršena guza, što treće može biti prova staroga kova nego zanosno, ponosno i prpošno žensko poprsje!
Prema tome, stvaranje forme broda izuzetno je kreativan ali i uznemirujući posao, tako da znate.
Triba to znat izdržat.
Pa sad neka mi neko počne filozofirat o gubicima u brodogradnji, nu!
E sad, vratimo se mi malo na Švab(ic)e...
Dakle iz Beckera su mi poslali kote dva osnovna presjeka i kazali na tečnom istočno-frizijskom - evo vam na, po ovome se izvolite prilagoditi nama!
Dooobro, odmah ću ja to...
Remontirao sam vazdaproblematičnu baloticu miša, prebrisao tragove prstiju znatnog dijela stanovništva Splitsko-dalmatinske županije po ekranu mog kompjutera, istresao iz tipkovnice pola kile krušnih mrvica, stražnju nogu i lijevo krilo od tigrastog komarca, tri spajalice i jednu ukosnicu (nemam pojma odakle mi, majkemi!) pa pun kao šipak elana, zanosa i ponosa krenuo na posao.
Mislio sam - to je pisofkejk za mene, sredit ću to u nekoliko sati.
Vrtim donji presjek do besvijesti, vrtim gornji presjek do vijesti na Radio Rivi, pa onda poletno izvlačim izvodnice u smjeru osi "Z", ali ništa mi se to ne sviđa, sve mi ispada nekako špicasto, gobavo, dežbjego, ajme majko...
Probaj na jedan, probaj na drugi način, tlocrt, nacrt, perspektiva jedna-druga-treća, ma ne valja ovo, nikako ne valja...
Ništa, nema mi druge, pošaljem mail Švabama u stilu da bi li bili toliko ljubazni da mi pošalju još koji presjek. Mislim...fakat ono, imam bokove, imam prsi ali struk me nešto da prostite nemilice grebe...
U roku hića, pošalje mi Švabo još jedan "stručni" presjek.
Jupiii, ja sav sretan, ubacim konačno i taj ključni, stručni, treći presjek...
Cak cak, zip zap, ovdje ga tangiraj, ondje trimaj, po sredini učvrsti, a-ha, da vidimo šta imamo...
Kad šta!?
Još gore!
Tek se sad ništa ne poklapa!
Čeznem za Monicom Bellucci, a stalno mi se ukazuje Kate Moss!?
Jadan sam ti vakvi kakvi sam, u šta sam se uvalija, ma ne bi se tija izblamirat, ali ne mogu nikako spojit ovu švedsko-njemačku kombinaciju na hrvatski način.
Svratih do glavnoga projektanta, on pogleda pa sve nešto sumnjičavo vrti glavom, mjerka, muca, štuca... ma ovo nešto nije u redu...
Pošaljemo još jedan mail u Švabiju, a oni opet ekspresno odgovaraju - to vam je to, originalne kote od prve do zadnje, nema druge...
Uglavnom, potrošija sam još čitav radni tjedan na preoblikovanje i dovođenje u suvislu formu svih mogućih "spline" krivulja, tangenti, sekanti, dijagonala, vertikala....
Na koncu, nije mi se ukazala Monica, ali od Mossice sam ipak nekako dogurao do Jarmile Kratochvilove....
Ajde, barem nešto...
Pomirim se već s okrutnom sudbinom kad evo baš jutros dobijam od nekog dugog Švabe još jedan mail - kaže ovako, slobodno prevedeno... “Naš kolega koji vam je prošlog tjedna slao podatke je da prostite - usrao motku, sve što ste dobili do sada, možete slobodno baciti u Recycle Bin Laden, jer su to bili podaci za trafo stanicu u Ukrajini, evo vam šiljemo pravo iz Minkena nove kote...”
O đava vam lipi odnija i toga smantanoga kolegu i trafo stanicu i Ukrajinu i Juliju Timošenko!
Dobro, ajde, Juliju nisam baš izrijekom spomenuo ali..
Dakle, da završim priču, napravio sam još jednom sve ispočetka po novim mjerama i na koncu dobio savršenu Monicu, ovaj htio sam reći - savršenu krmu.
Ma to je milina jedna!
Sad još samo moram ubaciti pramčane propelere. Tu vrijede slična, ali opet - sasvim drugačija pravila. Prednji je dio umnogome još osjetljiviji i rafiniraniji.
Potrebno je primjeniti posebnu tehniku izvlačenja krivulja.
Kako znati kad je nešto zaista dobro?
Moraš znat!
Ali to se ne može naučit.
Ili imaš ili nemaš!
Znate ono kad primite u ruke nježnu, oblu, jedru žensku sisu, taj savršeni spoj zamamne mekoće i raskošne čvrstoće, to je taj trenutak iz sna, ne, na ovom svijetu definitivno ne postoji dodir koji bi se mogao usporediti s tim osjećajem….
Ah...
Eh sise...
Uh...
Nego... o čemu sam ja uopće ono danas tija pisat...
Post je objavljen 03.02.2009. u 08:32 sati.