I danas se zadržala sretnost...zapravo, ujutro me probudila...
Prekrasno je vrijeme provedeno bez TOGA između nas. Pa čak i nada, koju daje za sada samo izgovorena riječ i ovih par malih uspješnih koraka, ponovo mi vraća snagu i osmjeh na lice...Već sam i zaboravila kakav je život bez TOGA kao kamena na leđima koji prtim po beskrajnoj uzbrdici.
Kao nekad pustila sam ga da mi priđe blizu, jako blizu, u onu blizinu gdje si nezaštićen, gdje možeš jako nastradati...
Maknula sam sve zaštite i takva mu se prepustila...opet.
U nekoliko navrata osjetila sam strah koji se kao hladna jeza preljevao niz moju kičmu, ali udarci moga srca koje je zbog sreće toplo i veliko odagnali su jezu vrlo brzo...
Stoga, danas neću puno pisati, dovoljno je napisati SRETNA žena...
Post je objavljen 03.02.2009. u 07:58 sati.