Sinoć je pittsburška momčad osvojila nacionalno prvenstvo u američkom nogometu. Gledala sam utakmicu kod mojih američkih foster parents, jer nemam televizor, no kako je moje zanimanje za sportove općenito, a pogotovo za razumijevanje angloameričkih igara, obrnuto proporcionalno naklonosti koju gajim za lijepe umjetnosti, uživala sam više u uzbuđenju svojih domaćina i njihovih gostiju nego u igri. Ma volim se ja loptati i skijati i tako to, nije mi sport kao takav mrzak, ali jednostavno nisam navijač.
Tako sam se, antinavijačica kao i svi i mog plemena, našla usred uzavrele atmosfere superbowla, najameričkije zabave koja postoji. Domaćini i Ana s Balkana su vikali na televizor, bili napeti, šutkali jedni druge kad bi sudac proglašavao odluku, vikali touchdown i go steeelers, jednostavno, bili su kakvi trebaju biti. Najzgodniji je bio američki tata, inače veliki pozitivac, koji nam je pojašnjavao kako su igrači great kids, a trener vrlo fini čovjek (podsjeća na naše osjećaje prema Slavenu Biliću), a i vlasnik kluba, inače sin osnivača, je stvarno prekrasan (zgodan sijedi čiča koji donira puste milijune u dobrotvorne svrhe). Steelersi su simbol čvrste, vrijedne, postojane Amerike koja naporno radi, a s odljevom ljudi iz grada po zatvaranju čeličana 80tih godina dobili su navijače posvuda u Sjedinjenim Državama (Steelers Nation).
Nakon proglašenja pobjednika trebalo je odvesti gosta Talijana na South Side, pa smo nas tri cure (američka mama, Ana s Balkana i ja) sjele u auto naoružane žutim Terrible Towels (jedan od najprodavanijih navijačkih svih rekvizita svih vremena, a prihodi, pogađate, idu za jednu školu za djecu s posebnim potrebama) i natpisima Go Steelers i hrabro krenule preko uzavrelog grada. Ulice su bile prepune, i unatoč hladnoći, srećom blažoj nego proteklih dana, klinci u crno-žutim dresovima, šalovima i čime sve ne, svi naravno obilno napojeni pivom, slavili su do duboko u noć. Ovdje u Oaklandu gorjeli su kontejneri sa smećem, a danas čitam i da su demolirali jednu nadstrešnicu autobusne postaje – takva se slavlja nerijetko tako završe. Neke su ulice bile zatvorene, a posvuda je bilo trubećih auta iz kojih su se vijorili Terrible towels. Nismo ni mi ostale dužne, trubile smo i mahale, no ipak se nismo usudile među studentariju...ipak smo mi nove djevojke u gradu.
Post je objavljen 03.02.2009. u 03:17 sati.