Nekome je lijeno i Bog prozboriti
dok poneko ne zna usta zatvoriti.
Njih se dvoje pričalica slučajno je srelo
i bilo im zabavno, vedro i veselo.
O tisuću tema brbljati su znali
prilično se dobro tako upoznali;
probleme su slične imali oboje
pa su jedno drugom povjerili svoje.
Znali su se susretati često;
uvijek isto vrijeme, a i isto mjesto.
Neke kratke priče ona je pisala
i u njima često pričalice spominjala.
U očima svojim junak je postao
u pričama njenim kad se prepoznao.
Osjećao je kako mu to godi,
al' slutio nije kud osjećaj vodi.
Kad mu se u srcu treptaj pojavio
iznenada shvati da se zaljubio.
Daj ručnu potegni, on u sebi reče
i ne ode na sastanak sutradan uveče.
Biti junak njenih priča on još uvijek želi,
ali ona sada s drugim se veseli.
Post je objavljen 03.02.2009. u 08:43 sati.