Pošto sam upao u malu krizu i nemam inspiracije izmišljati pjesmice i priče i bla bla bla tugomoljka disfunkcionalnog pisca, odlučio sam vam dat uvid u ono što čini mene.
Prvo nemam cigareta, tj. nisam imao cigareta, dok ovo pišem. Dim cigarete je inspirativan meni mističan pogotovo u ovo prokleto vrijeme. Ko još sjedi za kompjuterom u boksama iza ponoći i piše nešto što ni njemu samom nema smisla. Možda je bolje što nemam cigarete možda sad vidim cijelu sliku, ono što je dim sakrivao, zamagljivao. Produbljena percepcija i takve gluposti, da i tako…. Na temu.
Čovjek koji ne teži ničem to sam ja. Moja četiri zida, krevet, stol, kompjuter, termika, pojačalo za gitaru, fenderov telecaster, akustara iz Konzuma (200 kn), klavijature također iz Konzuma (170 kn), TV i ormar za odjeću, e da i moj uteg kojeg dižem iz dosade. Dane provodim svirajući gitaru, gledajući CARTOONNETWORK ili kontemplirajući još jedno izviješće i najavu crne budućnosti. Da zaboravio sam da ta kontemplacija me prijebe pogotovo kad izađem van. Ljudi nazaduju dame i gospodo. Vraćamo se na drveće.
Što čovjek može vidjet kroz moje oči subotom navečer? Nagle nesuzdržane nalete modernog primitivizma i modernog ropstva. Liječena ovisnica se valja u snijegu zbog lika, totalno suzbijajući svoj identitet u potrazi za drugom ovisnošću, ali ova je legalna. Isto kao politička opredjeljenja : „Smrt rasi jer je drugačija!!!“ rasizam, mržnja nešto na što bi normalan, suvremeni i obrazovan čovjek rekao svi smo mi ljudi svi smo mi ista rasa. Mržnja je ista ovisnost kao i ljubav. I što pri kraju subotnje večeri smo ja i moja politička kontra, s kojom sam imao više fizičkih sukoba kroz godine, se častili pivom. Čovjek u svoj svojoj slavi nije ništa drugo od malo inteligentnije životinje.
Ja sam čimpanza odbijam se čovjekom zvati, pa neka me vaša mržnja proguta kao što je već netrpeljivost progutala svijet. Živim kao životinja u svojoj jazbini i okružuju me istomišljenici i držim štit visoko podignut da ne bih osjećao, da bih se distancirao. Ipak jedna uspomena me proganja i jedna osoba do koje mi je jako stalo, ta uspomena me izjeda, a protiv nje štit ne vrijedi. Istina je da sam joj naudio u prošlosti, ali ono što ona postade meni uništi vjeru u čovječanstvo. Materijalizam. Mercedesi, Lexusi, BMW, Lamborgini, vile na moru,hoteli s pet zvjezdica to sve ljudi žele. To ona želi. I tu sad leži fundamentalan razlika naše osobnosti, meni to ništa ne znači niti ja išta od toga mogu pružat. Mogu dat sebe i pjesmu, moj trud i moju ljubav.
Gadi mi se ovaj svijet, ne zato što ljudi ne misle kao ja, nego zato što uopće ne misle.
"But what right had I to these highest joys, when all around me was nothing but misery and struggle for a moldy bit of bread; when whatsoever I should spend to enable me to live in that world of higher emotions must be taken from the very mouths of those who grew the wheat and had not bread enough for their children?" Peter Kropotkin
"Onaj koji ima puno konja, ne zna kojeg će jahat." Indijanska poslovica
Danzig - Mother
Mother
Tell your children not to walk my way
Tell your children not to hear my words
What they mean
What they say
Mother
Mother
Can you keep them in the dark for life
Can you hide them from the waiting world
Oh mother
Father
Gonna take your daughter out tonight
Gonna show her my world
Oh father
Not about to see your light
But if you wanna find hell with me
I can show you what it's like
Till your bleeding
Not about to see your light
And if you wanna find hell with me
I can show you what it's
Mother
Tell your children NOT to hold my hand
Tell your children not to understand
Oh mother
Father
Do you wanna bang heads with me
Do you wanna feel everything
Oh father
Not about to see your light
And if you wanna find hell with me
I can show you what it's like
Till your bleeding
Not about to see your light
And if you wanna find hell with me
I can show you what it's
Yea
Not about to see your light
But if you wanna find hell with me
I can show you what it's like
Till your bleeding
Not about to see your light
And if you wanna find hell with me
I can show you what it's like
Mother
Yea
Post je objavljen 03.02.2009. u 00:38 sati.