np Esoteric – The Maniacal Vale LP
Javio se ima neki dan momak na oglas za posao u Rockatansky i dogovorio prvu 'gažu' za proteklu subotu. Tu večer, nakon nekih vina, s Plišćevca sam se s Antom Pančom uputio za grad, a Vojko je ostao doma odmarat. Ušli smo u još ne toliko put Rocky, a za šankom Andrijica i Mate, potpuno neinformirani o aferi Facebook ispaljuju momentalno plutone pitanja i odgovora. Totalno već sit te priče na njihovo razvlačenje teme nisam baš nešto pretjerano reagirao. Dok su se oni tako zabavljali, opazim da je Rockatansky nabavio novog konobara. Nikad ga vidio prije nisam, ali sam čuo priču od neki dan kada je lik na šanku pokušavao uporno informirati zainteresiranog Chrisa svojim konobarskim kompetencijama i referencama, sve do momenta kada se umiješao Buć iz glazbenog boxa i kazao mu – Mladiću, ništa te ovaj ne razumije, on je Nijemac.
I tako prolazila je večer, i momak je stvarano radio kao sat. Spretan i okretan, probijao se bez ikakvih problema kroz nemilosrdnu gužvu subotnje večeri sve do šanka, ulazio u šank ka Chrisu, pokrivao sve što je trebalo pokriti, i taman negdje oko 12.30 sati, već se i Suri spustio i pridružio za šankom, odlučim mu postaviti pitanje iz opće glazbene rock kulture, čisto za test ove druge bitne stavke ako će već ovdje raditi. Zna li on išta drugo bitno po našu ustanovu osim konobariti? Predstavio sam mu se, i nakon rukovanja i kratkog upoznavanja postavio sam krajnje lagano pitanje – Oprosti, znaš li možda koja je najpopularnija pjesma Led Zeppelina, na što je on k'o iz topa ispalio – Stvarano ne, kimajući u isti mah negativno glavom. Ok, kažem, nema problema, samo nas je to zanimalo i zahvalim mu se, te se okrenem prema ekipi. Komentar na izneseno je bio više tjelesno gestikulativan, uz slijeganje ramena i zaključak – Bitno je, ipak, da dobro radi.
Uskoro sam otišao kući, a sutradan sam po dolasku na isto mjesto kazao Chrisu kako je ovaj bio snalažljiv i spretan sinoć za prvi put na što je Chris odgovorio – Da, sve do momenta kada se nije izgubio, i počne širiti rukama dok mu je lice još uvijek bilo ispunjeno nevjericom. - Možeš mislit, oko 01.15 u sred najveće gužve je nestao i nije ga bilo više od pola sata?! Poludio sam. Spustio se lijepo dole niz kalu i pričao je na telefon više od pola sata dok sam ja ostao ovdje potpuno sam. Ne možeš vjerovat koji lik, i sada nemam pojma što ću s njim – priča Chris kako ga je 'izradio' sinoć. Stoga, vrlo je vjerojatno da je ovaj oglas na vratima i dalje aktualan.
Post je objavljen 03.02.2009. u 00:06 sati.