Stelice moja, živiš u snovima.......ali ne mojim.....ne mojim.....a tako bih voljela......makar malo....malo...
SMS-om – 25.01.09.
"Draga Sandra, sanjala sam Stelicu prije dvije noći, došla mi je u krilo, okrenula leđa i guzu da joj raspletem kosu, bez riječi, kad sam to uradila i podragala ju, ona se nasmiješila zagonetno: "To sam ja..." Bila sam iznenađena, pojurila za njom, a ona je otrčala veselo, kosica joj bila sva ricasta od pletenica...
tako je bilo zorno sve......točno mjesto u vrtićkom dvorištu, mala stolica na kojoj sjedim, a ona dođe u krilo i smije se, onako hihoće, a dan proljetan, sunčan.... moramo o njoj pričati, nemoj mi zamjeriti...
Cijeli petak sam provela u tom snu, htjela sam to silno podijeliti s tobom, ali bilo je tako lijepo da sam se suzdržala da te mrvicu boli poštedim, iako u duši znam da te nitko toga ne može poštediti. Volim te puno."
Draga moja Svjetlana, ne da ti ne zamjeram već upravo suprotno.....beskrajno sam ti zahvalna što to sa mnom dijeliš....meni to strašno treba.......kao žednom voda....
Stela, ljubavi moja
Danas je 04.02. - tvoj rođendan
I opet moram raditi nešto umjesto nečega,
ono što ne želim - moram,
ono što želim - ne mogu...
Još si bila malena djevojčica, još su te veselile male stvari, a ja sam u tom uživala...
Moja malena ljubavi, kako bi današnji dan trebao izgledati.....sjećam se.....
smijem li to zaboraviti????...............MOLIM TE!!!!

Rodila si se u 12,43.......
3850 g, 50 cm
kako se samo sjećam trenutka.....
tvog prvog ispuštenog glasa u obliku nježnog plača...samo da se javiš....da si tu i da si dobro....
tvog malog toplog tijela na mojim grudima.....
tvoje crne guste kosice....
malenog nosića.....prstiju.....usnica..........zatvorenih očiju.....
i svoje sreće....kucanja srca u grlu.....
Tininih blistavih očiju, od suza radosnica, od ponosa.......tatinog zbunjenog i nasmiješenog lica.....
njihovog nestrpljenja da dođemo kući...

A danas te nema u kući,
danas te nema u školi,
nećeš počastiti svoje prijatelje,
nećeš doći u školu s lijepim loknama i novim cipelicama......
nećeš pisati pozivnice, planirati rođendanski party u subotu....

Danas si samo u našim sjećanjima....tvoj život više ne ide dalje.....
...........a naši su bez tebe..........
.....kao u ovim stihovima:
MRTVA LJUBAV
Gdje ću tebe, o ljubavi moja,
sad zakopat, kad si izdahnula?
U mom srcu nije ti pokoja,
jer si pokoj sav mu razmetnula.
Da te legnem u zemljicu crnu,
u zemljici ti ne bi sagnjila,
zemska vila dragocjenost tvoju
u kamenje predrago bi zbila.
Pak bi došli ljudi blagohlepni,
iz zemlje bi tebe iskopali,
iz mora bi tebe izvadili
i po svijetu svuda rasprodali.
A ti idi, nek te uzdisaji
k nebu dignu, tamo zvijezdom budi,
tamo meni žalosnome sjaji,
tamo neće dostignut te ljudi!
Petar Preradović
Post je objavljen 04.02.2009. u 00:04 sati.