Dva opaka frajera.
Dvije najtajnije agencije.
Jedan je CIA-in odmetnuti agent (NOK-ovac), a drugi je operativac MI6.
Oba špijuni, a opet tako različiti.
I jedan ipak prakticira opaku izraelsku borilačku vještinu Krav Maga i nema s njim šale, to je Jason Bourne ili David Webb.
Bond pak do pojave Ludlumovog lika bio je beskrvan i najmanje muškarac, pravi beskompromisni operativac na terenu i naravno hladan.
Kao i Bond tako i Jason Bourne ima svojeg filmskog prethodnika. Naime 1988 godine ga je za tv film glumio Richard Chamberlaine ("Ptice umiru pjevajući", "Šogun"). Jamesa su pak glumili do sada sljedeći glumci:
Sean Connery (od "Dr. No-a" do "Samo dvaput se živi", u "Dijamanti su vječni", prvi Bond)
George Lazenby (u "U službi njenog Veličanstva")
Roger Moore (od "Živi i pusti umrijeti" do "Pogleda na ubojstvo", najdugovječniji Bond)
Timothy Dalton (u "Dahu smrti" te "Dozvoli za ubojstvo")
Pierce Brosnan (od "Zlatnog oka" do "Umri drugi dan")
Daniel Craig (od "Casina Royale", "Quantum of solace" pa nadalje)
Za usporedbu ću ovdje samo uključiti uprizorenje Daniela Craiga kao Jamesa Bonda i Matt Damonovog Jasona Bournea. Zašto sam se odlučio samo za ovu dvojicu? Pa jednostavno jer kad je u pitanju James Bond znam da će se mnogi odrediti prepozitivno prema Seanu Conneryu kao nezaboravnom i prvom pravom, a prema najelegantnijem i kao izuzetno profinjenom Piercu Brosnanu. No ... ja sam nekako najviše voljan uzeti u obzir da su svi tajni agenti izuzetno okrutni, beskompromisni, distancirani, „vukovi samotnjaci“ i pomalo hladni.
Najbliže tome su se približili upravo ova dva glumca i njihovi performansi.
Osobno sam donedavno do pojave osvježenja u bondovskoj franšizi bio više sklon Bourneu. Ipak mi je on bio bliži u onom prikazu koliko toliko, ako se to tako može uopće govoriti, „realnijeg“ lika i djela jednog tajnog agenta, ubojice.
U prikazu Bondovih filmova dolazilo je do neminovne romantizacije takvih likova. Osobno sam, kao i većina koji su živjeli u doba realsocijalizma, alergičan na ovakve likove. Možda što zbog Željezne zavjese, a što zbog seksualne revolucije Bond je uvijek bio profinjeni playboy i omiljeni i rado na partijima viđeni član visokog društva. E to sve nije Jason Bourne. On je grub. Pomalo i bezličan, neugledan, upravo onakav kako si zamišljam da u zbilji jesu tajni agenti, špijuni. Brutalan je, i beskrajno hladnokrvan u izvršavanju zadataka. Možda ne manje bitno ali i njegovi protivnici su jednako ljudski i onoliko potrebno neuočljivi. Bond se pak za razliku uvijek ističe, strši u raznoraznim socijalnim okolnostima. Upravo Bourneu njegov najnoviji tumač, Matt Damon daju onu dozu tajnosti i neprimjetljivosti, mimikrije koja je tako potrebna jednom takvom supertajnom agentu ubojici. Nekako ipak nije smisao da svi na cesti upiru prstom u vas i time vam razotkriju vaš tajni identitet.
Ono po čemu su još poznati ovi serijali su: glazba, žene i potjere. Potjere autima, motociklima i pješice postale su prepoznatljiva oznaka Jasona Bournea podsjeća me na potjere autima 70-tih te od tada naovamo su jedne od uzbudljivijih i odlično napravljenih potjera na filmu. Što se tiće glazbe u Bondovom serijalu tu je bezbroj poznatih glazbenika otpjevalo pjesmu špice filma. Uglavnom bio je to donedavno i prestiž, no i tu kao i u drugim segmentima takvog filma Jason je nametnuo nova pravila. Tako zapravo cijela Bourneova trilogija ima jednu glazbenu temu koju je skladao John Powell, koja se provlači u trenucima progona, dvoboja i slično, i u kratkom razdoblju od nastanka serijala postao prepoznatljiv brand ili još jedna dinamična značajka po kojoj prepoznajemo Bournea. Naravno treba spomenuti kako glavnu završnu pjesmu izvodi Moby koji je i po tome dodatno stekao popularnost.
Ipak ponajviše interesantno je ono koje se tiće žena. Dok je Bond do nedavne pojave Daniela Craiga bio izuzetno promiskuitetan te je po filmu imao do dva komada, obično jednu „zlicu“ i jednu dobricu, David Webb alias Jason Bourne je imao samo jednog komada na početku u kojeg se zaljubio i tek u trećem nastavku mirišu se naznake novog komada. Dakle Jason je i vjeran, monogaman. Očigledno vidjevši da zapravo beskrvni James Bond i u tom djelu zaostaje za svojim neumitnim konkurentom ekipa koja stoji iza agenta 007 se odlučila za svojevrsno peglanje svojeg zaštitnog znaka. Po svemu on sad više naliči na standard koji je u ovakvim vrstama akcionih filmova nametnuo Mattovo uprizorenje ex CIA-inog agenta. No opet, i sa novim Jamesovim ukazanjem nakon dobrog početka sa „Casinom Royale“, ponovno se zabrljalo i automatski se izgubilo podosta na uvjerljivosti. U namjeri da se što prije u kinodistribuciju pusti novi filmski nastavak, zabrzalo se i krenulo možda ipak za ovu franšizu u prekratkom vremenskom razmaku u štancanje novih Bondova, bez nasušno potrebne dodatne dramatske razrade tih novih filmova. Stoga je i došlo, za razliku od Bourneove trilogije, do diskontinuiteta u novom izdanju posustalog Jamesa Bonda. A što se tiće Jasona Bournea morati ćemo čekati 2010-u, i novo četvrto izdanje njegovih dogodovština. Matt je pristao a na putu su i ostali.:)
Post je objavljen 08.02.2009. u 23:29 sati.