Ponekad, u prolazu dok se moj odraz preljeva u staklu
krajičkom oka
poput povjetarca koji je dodirnuo moju kosu
Ugledam tvoje milo lice i ozare se moje oči na trenutak
Pa se sjetim da te nema
Nosim sve tvoje osmijehe, sve one tople riječi i dodire kojima si otvarala vrata moga srca
Nema te ovdje (nikad više)
Tako mi nedostaješ i dođe mi da zaustavim svijet mila moja
Zelena je trava narasla na tvojim kapcima
bijele kale koje je zasadila tvoja mama rastu ti na grudima
A tebe nema....
Nedostaješ mi danas tako jako
O mila moja, idem sutra isprazniti tvoje ormariće na poslu...
Kako jednostavna radnja a ja imam osjećaj da se Svijet ruši.
Jednom, naći ćemo se opet...znam ja to...
Srodne duše nađu načina za to...
Ležati ćemo opet skupa na škrapi
Do tada, draga prijateljice...
Do tada....
Post je objavljen 02.02.2009. u 16:09 sati.