Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/1971

Marketing

Panika

Već sam više puta dolazio u iskušenje da ovdje objavim nečiju biografiju punu takvog crnila i takvih pikanterija kakvih se ne bi postidjele ni najgore južnoameričke sapunice (a ni ove hrvatske). I to još popraćenu erotskim fotografijama. Jer nisam vjerovao da netko može pokazati toliko bolesne energije u spaćkama i atacima na tuđi mir i svakodnevicu.
Ali eto - nisam to pisao. Nisam još. Nadam se da ni dalje neću morati. Neka ovo bude zadnji pokušaj da se sve to zaboravi.

Ovo što se danas događalo ličilo je na svađu iz 6. razreda osnovne. Nešto totalno idiotski, a vezano uz događaje iz prethodnih postova... Pojavila se PANIKA.


092xxxxxxx (meni nepoznat broj) - Ja sam ti ostavila komentar na blogu, K*** nije ni znala za to, nije mi ni na kraj pameti bilo da ces pomislit da sam ona. Zao mi je samo sto sam njoj stvorila probleme. Priznala sam joj sto sam ucinila i zatrazila tvoj mob da to ispravim. Iza svog misljenja o tebi i dalje stojim. A ti prije nego se pocnes prijetiti zenama na internetu, prvo budi 100% siguran da se prijetis pravoj.

JA - Ništa. Nou riplaj. Tišina.

092xxxxxxx - Tebi ne pada na pamet da tu Pticicu netko voli? I kao sto je tebe zasmetao moj komentar na tvom blogu da nekoga smeta i tvoje pljuvanje po njoj? Razmisli malo...

(glede "pljuvanja": dotična Ptičica nije spomenuta na ovom blogu od rujna prošle godine, pa sve do danas, dok su provokacije ovdje počele prije nekoliko dana, prema ovim porukama navodno od strane Ptičici bliske osobe, u što nekako baš i ne vjerujem.... op. a. )

JA - Ici ce post. Dugacak-dugacak. :-D

092xxxxxxx - Hoces da se vidimo face to face da se uvjeris da ja nisam K***? Kako ti nije neugodno obrusiti se na nju ni krivu ni duznu?

JA - Opet ništa. Nou riplaj. Tišina.



Ptičica je žena s kojom sam prekinuo kratku vezicu još u rujnu prošle godine. Ta veza je bila započeta seksom i nije se znalo da li se tu bilo što pametnije može dogoditi, no nakon kratkog vremena napravio sam skroz pogrešnu procjenu i od toga htio napraviti baš pravu i dobru vezu. Ptičica je bila odobrena logikom. Zbog njenog (ne)bračnog statusa, dobi i mnogih drugih sitnica zbog kojih bi se s njom možda moglo ostvariti ono što sam želio. Prerano, reklo bi se - baš ishitreno. To je bila samo moja greška.
Cijelo vrijeme je nešto falilo. S jedne strane je tu bila baš ružna prošlost s kojom se ni ja (poprilično imun na prošlosti svojih cura) nisam baš s lakoćom nosio. Prošlost koja ne ulijeva povjerenje. Ali bilo je tu i još nešto. Falilo mi je topline u držanju, riječima, postupcima te žene. Baš jako falilo.
I otišao sam. Valjda nikad prije nisam otišao od nekog iz tako nejasnih razloga. Uvijek je bilo nešto veliko k'o kuća, jasno i ružno. Ali ovdje ne. Tek instinkt.
Zbog toga sam se osjećao krivim, iako - ne zadugo.

Jer počelo je nešto što se ni na televiziji ne može vidjeti.

Ptičica je počela slati neke optužujuće mailove, "dokazne materijale" osobama s kojima sam bio u kontaktu, meni također neke čas tople, čas hladne, uključivala neke druge ljude, svoje poznanike u proslijeđivanje poruka meni kad njene nisam htio otvarati, zatim nagovarala druge da joj proslijeđuju moje poruke, lažno se predstavljala uz pomoć nekih novih i nepoznatih telefonskih brojeva i potpuno izmišljenih likova pa mi čak tako i zakazala spoj, servirala lažne alarme o "spolnim bolestima" (Ureaplasma urealithicum, moš mislit spolne bolesti) meni i ženama na koje je sumnjala da bi ih to moglo zanimati, itd-itd-itd....

Prebolesno izgleda kad netko ne zna stati. Ponekad sam razmišljao mogu li joj kako pomoći, ali se nisam usudio ući u bilo kakav kontakt jer sam se bojao da se stvari tako mogu samo zakomplicirati.

Zadnje konkretne tragove Ptičice u mom životu doživio sam u listopadu prošle godine. Bilo je još čudnih situacija i sumnji, ali sam se nekako uspio vratiti svom životu u nadi da ju je napokon prošlo.
Sve do prije nekoliko dana.

Ako bude još provokacija, čitatelji ovog bloga moći će ovdje pročitati upravo nevjerojatnu sapunicu o životu Ptičice prije, uz i poslije mene. Ali ne bih to rado. Ipak ne.

Ajd ti Ptičice živi svoj život. Molim te. I pusti mene da živim svoj.

Nađi svoj mir. Imaš doma baš konkretan razlog za to.



Post je objavljen 02.02.2009. u 15:52 sati.