Pregled posta

Zahir

Upravo sam pročitala jedno od mnogobrojnih fantastičnih djela Paula Coelha - Zahira.

Zahir, na arapskom, znači "poznat, vidljiv"; u tom značenju on je jedno od devedeset i devet imena Božijih; narod, u muslimanskim zemljama, tako zove "bića ili stvari koje imaju jezivo svojstvo da su nezaboravni i čija slika, najposlije, izludi ljude".




evo nekih, meni najljepših, ulomaka i citata

- Sloboda. Sloboda je jadno biti sam.
- Izgleda smiješno: bolje je patiti kao što sam i prije patio, kada su me, na kraju, ostavljali oni koje sam volio. Bolje je lizati rane, i to sam u prošlosti radio. Neko ću vrijeme misliti na nju, postat ću čangrizav, živcirat ću svoje prijatelje jer nemam o čemu misliti do o odlasku svoje žene. Trudit ću se pronaći opravdanja za sve što se dogodilo, danima i noćima ću se prisjećati svakoga trena što sam ga uz nju proveo, na kraju ću zaključiti da se grubo ponijela prema meni, koji sam se uvijek trudio čini ono najbolje. Naći ću si druge žene. Dok budem hodao ulicama, svakim ću trenom susretati osobu koja bi mogla biti ona. Patiti ću danonoćno. To može trajati tjednima, mjesecima, možda i cijelu godinu. Sve dok se jednog jutra ne probudim, primijetim da mislim na nešto drugo i shvatim da je ono najgore prošlo. Srce je zgaženo, ali oporavlja se i ponovno prepoznaje ljepotu života. Već se to događalo, dogodit će se ponovno, u to sam siguran. Netko odlazi zato što će netko drugi doći – ponovno ću pronaći ljubav.
- ...sloboda nije nedostatak obaveza, nego sposobnost odabira i bavezivanja na ono što je bolje za mene.
..stoga je bolje živjeti i misliti na san nego se suočiti s mogućnošću da taj san propadne.
- Čovjek ima dva velika problema: prvi je znati kada početi, a drugi kada stati.
- Ne vjerujem u iscjeliteljske moći patnje i tragedije; one se događaju jer su dio života i ne smijemo ih promatrati kao kaznu. Općenito, svemir nam govori da griješimo, kada nam uzima ono što nam je najvažnije: naše prijatelje.
- Snaga mržnje neće te nikamo odvesti; ali snaga opraštanja, što dolazi u obliku ljubavi, promijenit će tvoj život.
- ...dan kada čovjek bude dopustio istinskoj ljubavi da se pojavi, dobro uređene stvari pretvorit će se u nered i poljuljat će sve što smatramo točnim i istinitim.
Ljubav je divlja snaga. Pokušamo li je podjarmiti, uništit će nas. Kada je pokušamo zarobiti, pretvara nas u robove. Pokušamo li je shvatiti, gubimo se i bunimo.
Ova snaga postoji kako bi nas razveselila i približila Bogu i bližnjima našim: međutim, zbog ove vrste ljubavi za svaku minutu mira dobivamo sat tjeskobe.
- Kad bi više vjerovao u ljubav žene, ne bi se osjećao poniženim.
- Ovladali smo energijom vjetra, mora, sunca. Ali dan kada čovjek bude ovladao energijom ljubavi, bit će jednako važan kao dan kada je oktrio vatru.
- Ako je čovjek sposoban voljeti svoga druga bezuvjetno i bezgranično, on tada iskazuje ljubav Božju. Bude li iskazivao ljubav Božju, voljet će bližnjega svoga. Bude li volio bližnjega svoga, voljet će samoga sebe. Bude li volio samoga sebe, sve će doći na svoje mjesto. Povijest će se promijeniti.
- Postoje dvije vrste svjetova: onaj što ga sanjamo i onaj pravi.
- ..svaki čovjek, dok čita roman, u glavi stvara vlastiti film, likovima daje lica, izgrađuje prizore, čuje glasove i osjeti mirise.
U stvarnome je svijetu bila potpuna opsesija. Crpila je svu moju energiju, zauzimala sav moj prostor, prisiljavala me na ogroman napor kako bih nastavio živjeti, raditi... kako je moguće da je niti nakon dvije godine nisam uspjevao zaboraviti? ... Unatoč svemu, Zahir je uvijek pobjeđivao, uvijek bio prisutan, a ja uvijek razmišljao „kako bih volio da je sa mnom“.
- Ako je patnja prisutna, bolje ju je prihvatiti, jer ona neće nestati samo zato što se pretvaraš da je nema. Ako je veselje prisutno, također ga je bolje prihvatiti, premda se bojimo da će jednoga dana nestati. Neki se ljudi uspijevaju povezati sa životom tek žrtvovanjem i odricanjem.
- ...morate biti poput tračnica: razlika među njima jednaka je na polasku, na sredini puta i na dolasku. Nemojte dopustiti ljubavi da se mijenja, neka ne raste na početku niti se smanji na sredini puta – rizik je velik!
- Nitko ne bi smio postaviti to pitanje: zašto sam nesretan? To pitanje donosi virus što razare. Ako postavimo to pitanje, poželjet ćemo doznati što nas usrećuje. Ako se ono što nas usrećuje razlikuje od onoga što imamo, ili ćemo se napokon promijeniti ili ćemo postati još nesretnijima.
- ..ono što moramo naučiti uvijek nam je pred očima, dovoljno je sa štovanjem i pozornošću pogledati oko sebe kako bismo doznali kamo nas Bog želi odvesti i koji nam je sljedeći korak najbolji. Naučio sam poštovati tajne: kao što je govorio Einstein, Bog se ne kocka sa svemirom, sve je u međusobnoj vezi i sve ima smisla.
kada smo na sigurnu putu, slijedimo znakove, a ponekad učinimo pokoji krivi korak, Bog nam pritekne u pomoć i pomogne da ne počinimo pogrešku.
- ...svaki muškarac i svaka žena povezani su energijom koju mnogi nazivaju ljubavlju, a ona je zapravo, praiskonska tvar od koje je načinjen svemir. Tom se energijom ne može rukovati – ona nas nježno vodi, u njoj počiva čivato naše životno naukovanje. Pokušamo li je usmjeriti kamo želimo, na kraju ćemo biti razočarani, nesretni i prevareni – jer ona je slobodna i divlja.
ostatak ćemo života provesti pripovijedajući da volimo neku osobu ili neku stvar, a zapravo patimo jer, umjesto da prigrlimo svoju snagu, mi je pokušavamo umanjiti kako bi stala u svijet u kojemu zamišljamo svoj život.
- „Zato je toliko važno dopustiti nekim stvarima da nestanu. Pustiti ih. Riješiti ih se. Moramo shvatiti da nitko ne igra s označenim kartama, koji put pobijedimo, koji put izgubimo. Ne očekujte da vam vrate, da vam priznaju napore, otkriju da ste genijalac i shvate vašu ljubav. Zatvarajte krugove. Ne zbog ponosa, nesposobnosti ili oholosti, već zato što se to više, naprosto, ne uklapa u vaš život. Zatovorite vrata, promijenite ploču, pometite kuću, obrišite prašinu. Prestanite biti ono što ste bili i postanite ono što jeste.
- ...čovjek je u stanju nanijeti zlo kad god mu se pruži prilika.
Pokušavam razgovarati, ti si umoran, odlazimo spavati, a razgovarat ćemo sutradan! A sutradan uvijek iskrsne nešto drugo, novi je radni dan, večeramo, odlazimo spavati, a razgovarat ćemo sutradan. Tako provodim život: očekujem dan kada ću te ponovno imati pokraj sebe dok se ne umorim i ništa više ne tražim, dok ne stvorim svijet gdje se mogu skloniti kad god je to potrebno. Svijet koji neće biti toliko dalek pa da ne izgleda da vodim o tebi neovisan život, ni toliko blizu da ne izgleda da se zalijećem u tvoj prostor.
- ...molit ću Boga da mi ne dopusti da ostatak života provedem na takav način.
- ...i shvatio da nema ničega goreg od osjećaja da nikome nije važno postojim li ili ne, da nikoga ne zanimaju naša stajališta o životu, da svijet može nastaviti živjeti i bez naše neugodne prisutnosti.
- Bračni parovi koji su upravo večerali voljeli bi da mogu razgovarati kao nekada, ali muče ih druge brige, nešto drugo je važnije, a razgovor može pričekati do sutradan, što se nikada ne događa.
Bolje je pojesti polovicu s nekim nego cijeli sendvič sam.
Bolje je biti gladan nego sam. Jer kad si sam... kao da nisi dio ljudske rase (samoća na koju smo prisiljeni)
- Gore jest da budemo pokraj osobe koja je uz nas, a ponašamo se kao da ta osoba nema nikakva značaja u našem životu.
- Sve ima svoju cijenu. A informacija je jedan od najskupljih proizvoda.
- Primorani smo suočiti se sa samoćom, iznenađuju nas neočekivani zavoji, a nakon nekoliko padova, kada nema nikoga da nam pomogne, pitamo se nisu li naši napori uzaludni. Vrijedi nastaviti.
- Mislim da me više ne voliš. Nisi ljubomorna. Ravnodušna si.
Muškarci se moraju prestati ponašati kao da se žene prema njima moraju odnositi kao prema djeci.
- Mogla bih ti ponovno reći što i jednom prilikom: borit ću se do kraja. Borila sam se i izgubila. Sada pokušavam zaliječiti rane i krenuti prema novim ranama.
Patim već mjesecima, trudim se dokazati ti koliko te volim i da bez tebe ništa nije važno.
Ali iako sada patim, odlučila sam da je bilo dovoljno. Gotovo je. Umorila sam se. ... ako mora biti drugog udarca, neka bude. Odustajem, neka me sruši, jednoga ću se dana oporaviti.
Upoznat ćeš nekoga.
Naravno da hoću: mlada sam, lijepa, pametna, poželjna. Ali bit će nemoguće proživjeti sve ovo što sam proživjela s tobom.
Ali iskusit ćeš nove osjećaje. Pa iako mi ne vjeruješ, znaj da sam te volio dok smo bili zajedno.
Znam, ali to nimalo ne ublažava moju bol. ...mrzim oproštaje, osobito u zrakoplovnim lukama i na željezničkim kolodvorima.
- Zašto mislite da vam osoba koju volite na vaš trud mora odgovoriti poniznošću, zahvalnošću ili nekim prizanjem? Stigli ste dovde jer je to vaš put, a ne kako biste kupili ljubav svoje žene.
- „Ljubav“ je bio sinonim nježnosti, sigurnosti, ugleda, udobnosti i uspjeha. „Ljubav“ se prevodila osmijesima, riječima poput „volim te“ ili „obožavam kada se vratiš kući“.
Mislio sam: „Više je ne volim“. A kada bi se ljubav vratila jednako snažno kao prije, snašle bi me sumnje, pa bih govorio: „Mislim da sam se navikao“.
Morao sam je izgubiti kako bih shvatio da je okus p onovno stečenih stvari najslađi med koji možemo kušati.
- Sve to jer je žena, moja žena, moja vodilja i ljubav mog života, udaljena na nekoliko koraka; sve mi pomaže da uteknem stvarnosti za kojom toliko tragam, a toliko je se bojim.
- Čekala sam kao što je Penelopa čekala Uliksa (Odiesja), kao što je Romeo čekao Juliju, a Beatrice da je Dante spasi. Ovu praznu stepu ispunila sam uspomenama na tebe, zajedničkim trenucima, zemljama koje smo posjetili, našom srećom i našim svađama. Tada sam se osvrnula u prošlost, pogledala tragove svojih koraka i nisam te vidjela.
- Objasnila mi je da se patnje javljaju kada očekujemo da nas vole kako mi to želimo, a ne kakva ljubav treba biti – slobodna, neobuzdana, da nas usmjerava svojom snagom i ne dopušta nam da stanemo.
- Nedostajale su mi naše svađe.


Ti si moj Zahir i nemam namjeru odustati tako lako!! Čekala sam te i čekat ću te k'o Penelopa Odisjea!!

Post je objavljen 02.02.2009. u 11:16 sati.