-Što ti je to, djede?- čudi se moj unuk Ivica. – Kakav je to lijek?
-Moj Ivice, to bi trebao biti lijek protiv društvene nevolje, koju zovemo RECESIJA....
-A, što je to? – zainteresirao se on.
-To je, čini mi se, stagnacija, ili točnije – nazadak društvenog razvoja – pokušavam mu to razjasniti... - oboljenje ljudskoga društva...
-Kako dolazi do toga oboljenja?
-Razgovarao sam o tome sa stricem Dragom – umirovljenim profesorom. Ni on nije ni sociolog ni ekonomist, ali nas dvojica - kao laici u tom području – razmišljamo slično:
Uzroci recesije
Liječnici bi rekli „Da bismo bolest liječili, potrebno je znati uzroke“. Slično i za recesiju. Koji su joj uzroci?
Kad ovako laički razmislimo – ima ih više....
Današnji kapitalizam
To je društveno uređenje u kojemu „vlada kapital“, bolje rečeno vladaju njegovi vlasnici. „Iz pozadine“ čak i demokratski uređenom državom – i državama....!
U konkurenciji za plasman svoga kapitala – koji će donositi kamate – bankari (dakle, kapitalisti!) mogu odobravati i kredite uz veće rizike uz veću dobit, gdje mogu doživjeti i gubitke.... Kada to budu krediti za goleme poslove, to može – uz druge faktore – pokretati novčarsku nestabilnost..
Ulaske u nesigurna ulaganja mogu potaknuti ili nesposobnost ili lakomost za brzom zaradom...
Psihološki uzroci:
Veliki dio kapitala u bankama jesu ušteđevine građana.... Banke štedišama plaćaju kamate, kako bi ovi „imali računa“ svoj novac, kojega za neko vrijeme ne trebaju, držati u banci. Banke taj novac opet ulažu - uz veće kamate - u neke poslove kao kredite i slično.. Razlike između tih kamata su zarade bankara-kapitalista.. To bi bilo „u redu“ i pozitivno, kada bi ti poslovni ljudi dio te dobiti usmjeravali u neke svoje štedne fondove „za svaki slučaj“....U slučaju, da im ponestane kapitala – tom ušteđevinom bi si mogli pomoći barem za neko vrijeme...Ali, po današnjem „potrošačkom ponašanju“ oni će dobit odmah potrošiti...., dakle ne će ništa štediti „za crne dane...“
Ako „pukne glas“, da će nastupiti neka kriza, štediše panično „dižu“ svoj novac u strahu, da zbog toga ne ostanu bez njega... I tako banke ostaju bez dijela kapitala za svoja ulaganja i kredite, poneke i bankrotiraju...Poduzetnicima sada nedostaje taj novac, pa počinje kriza:
Kriminal u bankarstvu
Novca može nestajati i raznim pronevjerama, pljačkama,.... U svakom slučaju zbog „nestašice novca“ smanjuje se privreda, trgovina,.... i zbog toga počinje otpuštanje radnika,smanjivanje kupovne moći stanovništva,.... I tako „u krug...!“ ili čak „u spiralu...!“
Ublažavanje recesije
Slijedeći uzroke recesije države bi mogle ublažavati recesiju. Naime, svako stagniranje ili nazadovanje privrede može izazivati nezadovoljstvo građana, slabljenje kupovne moći i pad životnoga standarda, socijalne nemire... Sve to može uzdrmati sustav državne vlasti, pa državni dužnosnici nastoje poduzimanjem nekih mjera stanje stabilizirati... Što mogu poduzimati? To su najčešće „palijativne mjere“, iako bi mjere „na dugi rok“ društveno bile korisnije.
U bankarski sustav najjednostavnije je „ubrizgati“ dodatni novac (kapital!). Taj novac država može imati u svojim rezervama. Ni to baš nije neka velika masa, jer i državnicima uvijek treba novac... Mogu državu zadužiti kod raznih međunarodnih monetarnih institucija... No, i to ,onda, treba vraćati uz odgovarajuće kamate... To stvara deficite u proračunima, pa „nije preporučljivo“...
Najjednostavnije je, da narodna banka tiska naručenu količinu dodatnih novčanica, koje država uključuje u bankarstvo, kako bi se postepeno u početku vraćalo povjerenje građana, pokretalo privredu, zaustavilo otpuštanje radnika, potaknulo novo zapošljavanje,.... Država može taj novac POSUDITI privredi, koja će ga uz oporavak vraćati državi. Ova će ga deponirati u svoje rezerve... Jasno je, da će tako priliv novca u državni proračun biti manji od očekivanoga... Ako, pak, država taj štampani novac jednostavno „POKLONI“ privrednicima, to može izazvati pojavu inflacije. To znači, da će vrijednost novca građana biti manja, promijenit će se paritet nacionalne valute... Dakle, građani će nositi teret recesije... Ma, u konačnici sve nedaće pogađaju obične građane...!
Mjere „na dulji rok“
„Država“ se uopće ne sjeti jedne antirecesijske mjere na „dulji rok“. A to je odgoj novih naraštaja u razumnom trošenju novca u „normalnim vremenima“ i odvajanje i spremanje novca „za crne dane“. Da bi dužnosnici njegovali svoju popularnost potiče se princip „kruha i igara“. Cijela društvena informatika propagira potrošački mentalitet. Napr. kod propagiranja nekih igara s novčanim nagradama ističe se kako će se one rastrošiti, a ne za pokretanje neke profitabilne djelatnosti... Dakle, trebalo bi odgajati skromnost i razumnost trošenja kao vrlinu...
Skraćivanje radnog vremena protiv otpuštanja radnika
Građane najviše „pogađa“ otpuštanje s radnoga mjesta,ostanak bez posla – zapravo bez prihoda! Da bi se to ublažilo, predlažem , da se nadolaskom recesije donese Zakon o privremenom skraćivanju radnoga vremena. On bi vrijedio do oporavka privrede. Sastojao bi se u tome, da se radno vrijeme zadržanih radnika skrati za onoliko postotaka, koliko postotaka radnika je previše. Državna statistika bi odredila te postotke. Tako bi svi radnici i dalje ostali raditi – istina , za toliko posto manju plaću....
Post je objavljen 02.02.2009. u 10:26 sati.