Nema nista gore nego kad imas osjecaj da ti partnerica nudi milostinju.I jos digne nos, jer hladno odbijes.Iz toga bi tribalo zakljucit da je rijec o bestiji najgore vrste, hladnom, proracunatom manipulatorskom jadu od covika.
Ali ipak moje poznavanje iste mi govori da je rijec o necem drugom.Rijec je o nezrelosti.Rijec je o nepoznavanju samog sebe, o kukavicluku, o pogresno realiziranoj, u sustini, dobroj namjeri,na koju se nakalemila neodlucnost.
Naravno, uz sve to, nije da ja bas nisam naivan.
Zaustavi taj vlak,
još ima vremena,
tražim te posvud,
prevelik je grad.
Kao da su nocas pali snjegovi,
izbrisani tvoji tragovi.
Ako posljednja umiru nadanja,
spusti kofere, pozovi me.
Oko mene svud vec je pao mrak,
molim te zaustavi taj vlak.
i zato nemoj poci
ja te molim...
Tako pjeva Djani Marsan.hmm... koji redikul.
istina je da volim,eto,i to bas nju,toliko drugaciju,toliko jos nezrelu jabuku nespremnu za nesto sto se ljubavlju naziva.Ko bi ga znao zasto.Mozda stoga sto je tako gorda, kano klisurina, stono rece isto neki napaceni pjesnik.Mozda stoga sto imaj taj stav i stabilnost koji meni toliko nedostaju,sto hoda tako uspravno ostavljajuci dojam nedostupne kuje koju ni Alibaba sa svim hajducima ne bi mogao osvojiti...
Ali htjedoh reci da se nadam da ako ikad dodje do toga da pocnem pozudno i zahvalno primati milostinju da ce me netko od dragih ljudi prokinuti nogom u jaja.Ako pak pocnem moliti, nakon udarca me popisajte po glavi, po mogucnosti buditi dehidrirani od boce badelovog pelina.To ce dati adekvatnu aromu.
Al ko mi jebe mater kad san budala.
Post je objavljen 01.02.2009. u 20:02 sati.