Marketing
Šta je čovjek bez sjecanja?
da vidimo sto je to covjek bez sjecanja.... ama bas nista. sjecanja nas cine onakvima kakvi jesmo, kad bi izgubili sjecanja kao da nas nema. kao da smo mrtvi. to je nevjerovatno krhko... zasto bi se onda jedan covjek bojao smrti. isti ti je kurac. oces umrijet ili izgubiti sjecanje. to je potuno isto upravo zbog cinjenice da je ona osoba od prije nestala. jednostavno je nema. strucnjaci kazu da kod teskog gubljenja pamcenja ostaje samo ono osnovno. jednostavna navika covjeka. nece taj covjek zaboraviti hodati, nece zaboraviti drzati vilicu i jesti. to je ono sto ostaje. ali zasto to ostaje? znaci li to da ce nesto ostati kada nas nebude. neznam, recimo da je jedan covjek toliko volio da je to postala navika. ta ljubav znaci ostaje. to je kao kada se probudis. znaci ako ti toliko jako volis tu osobu prvo ces pomisliti na nju a tek onda na vilicu.... hmmm, dobro mozda nije dobar primjer. ali kada bi ljubav jednom covjeku postala toliko uobicajena , ta ljubav postane dijelom njegovog bica pa makar u kakvoj situaciji bio on to nece zaboraviti. ta ljubav je on. sva ta ljubav, cijela ta osoba, korak za korakom, zalogaj za zalogajom.... to postanes ti. najmanje sta mozes dobiti od ovoga zivota je pravo na sjecanja. jedino sto mi mozemo napraviti je da ta sjecanja u kombinaciji cine bar donekle dobru osobu. odabrati puteve i sjecanja na te puteve je sve sto mi moramo napraviti. ljudi moji, znaci u sustini to znaci da moramo prihvatiti tu ljubav, moramo ju prihvatiti kao sto svaki dan nasa usta prihvacaju zalogaj, kao sto nasa stopala prihvacaju zemlju po kojom hodamo, korak po korak.... jer sta smo mi bez sjecanja.... nitko i nista, nevrijedimo nista. ti si samo gomila mesa sto hoda okolo i zvace zalogaje. neki ce mozda toliko jako prihvatiti tu ljubav da ce ostati i kad umru. jednino nam to ostaje. potruditi se da ostavljamo sto vise ljubavi bez obzira na to koliko nam vremena ostaje....
zajedno smo jaci ! mi to mozemo !!! 
Post je objavljen 01.02.2009. u 01:37 sati.