Tako je nekako
Trebalo biti,
Odlično zamišljeno
U našim glavama
Po scenariju srca.
Nastale skice
Okačene o oblake
I vrijeme zaustavljeno
U jednoj suznoj kapi,
Što se zajedničkim
Snovima presijavala...
Mogli smo i ljepše snove sanjati
Kad smo već toliko sanjali,
Mogao je pogled prerasti
U usta puna sočnih riječi.
Mogli smo put od tisuću koraka
U samo jednom koraku prijeći.
Mogli smo, da smo htjeli.
Zaboraviti sve loše prognoze.
Skloniti se pod ono malo neba
Koliko nam za dvostruki udisaj treba,
Dok oluje životne ne protutnjaju...
Mogli smo jedno drugome čuvati leđa
I da nitko nikoga u svemu ovome ne vrijeđa...
Mogli smo, da samo znali,
Razum zarobiti na vrhuncu kreativnosti,
Oteti jedno drugo iz pogrešnih ruku,
Trajanje uokviriti za stoljeća unaprijed
I prepoznavati se po istom mirisu i zvuku...
Mogli smo, da smo znali i htjeli,
Po meni, trebali smo, kad smo to već sanjali,
Po tebi, trebali smo, ali nismo zbog drugih smjeli.