sa krajem pjesme,dolazi i noc.
sa krajem takta dolazi tuga.
pjesmu mozemo premotati,ali dane ne
oni idu bez povratka.
zato izlazim iz kuce u potrazi za necime,
bez ocekivanja
samo sa nadom koja ne tone.
ne tone kao kamen bacen u vodu.
i tako dok skrecem iza ugla vidim tebe....
sa osmjehom na licu budim se iz sna,
shvacam da pjesma jos uvijek svira,
da vec i sunce polako sija
i da sam ja samo sanjala.
pogledam kroz prozor i
vidim nasmijesena lica.
i ne preomtam ovu pjesmu jer se bilzi kraju,
vec je pustim da svira....
Post je objavljen 31.01.2009. u 22:11 sati.