Prošlo je i šesto kolo zimske lige i treće kolo kupa. Kao što vidite iz naslova, rekord u broju natjecatelja nije oboren : 69 trkača i trkačica i pogodak u sridu za Gorana iz Sibirskih tigrova ... izgleda da ipak još ima gripe, a vjerojatno su i sezonu parenja (za mačke) neki shvatili (pre)ozbiljno, pa su ostali u toplim krevetima ... a da o jučerašnjoj noći otvorenih muzeja i ne govorimo ...
Prekrasan zimski sunčani dan, malo prohladno, ali, ovo je ipak zimska liga, zar ne ? No, kad vidim izvještaje i slike sa zimske lige Lagvić, ovo naše izgleda mi kao tropska utrka. Sve u svemu idealni uvjeti za jednu lijepu utrku, kakva je ova današnja bez ikakve sumnje i bila, unatoč brojnim propustima u organizacijskom smislu. Obzirom da se nije našao dobrovoljac za glumiti gljivu na okretištu, pogrešno sam zaključio da takvo što možda i nije neophodno. Ionako 90% sudionika vrlo dobro zna gdje je okretište, a onih nekoliko koji ne znaju, ili nisu sigurni, pa bože moj, kad vidiš čovjeka ispred sebe da okreće, okreni se i ti ! Pogrešno! Sukladno članku 3. Murphyevog zakona, koji glasi : «Ako nešto može poći po zlu, poći će!» razvijala se i danšnja utrka. Sva tri sudionika današnje utrke koji nisu znali gdje je okretište, pozicionirali su se tako, da ni ispred ni iza njih nije bilo nikoga da ih upozori da su promašili. Naravno, upravo ti isti nisu čuli kad sam prije starta rekao da na okretu nema nikoga i da pripaze. Sreća da je kamion lokalne šumarije bio svega 100 metara dalje, i da su ih šumari okrenuli, inače bi valjda, trčali do Trsta.
A sad, evo i šturog izvještaja : Pobijedio je Ivan Stanić, ni prvi ni zadni put, drugi je bio Tihomir Bobolanović, a treći, sve bolji Luka Odović. Kod žena, prava «leteća Barbara», unatoč bliskom susretu sa šumarima, 9. mjesto ukupno i zamalo rekord staze, druga malena taktičarka Valentina Šćur, a treća (konstanta) Dijana Kesonja.
Upravo ona mi je danas bila «pacemaker»... ulovio sam je negdje na okretištu, i odlučio ne puštati je iz vidokruga unatoč brojnim nizbrdicama koje prevladavaju u povratku, a koje meni nikako ne odgovaraju. Na jedvite jade uspio sam zadržati priključak sa njenom grupicom do one zadnje kilometarske uzbrdice, a onda je sve bilo lako ... još sam malo kaskao s njima i nakon toga ubacio u malo višu brzinu ...
Što se ukupnog poretka tiče, prema očekivanjima, stvari su se poprilično iskristalizirale. Drastične promjene na vrhu iznenadile su samo one koji nemaju pojma o sustavu natjecanja.
I za kraj, sve pohvale članovima RSD Uljanik, kojih je danas bilo čak 11, a malena packa Trickerima (sezona parenja ?) ...
Post je objavljen 31.01.2009. u 21:28 sati.