Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sempercontra

Marketing

Tanjir

Prije četrdesetak godina, završivši fakultet (tada elektrotehnički, danas s malo duljim naslovom: fakultet elektrotehnike i računarstva) zaposlih se u tvornici transformatora u Zagrebu. Oženih se, supruga je ostala u drugom stanju, nitko nas nije htio kao podstanare s malim djetetom, nisam imao sredstava kojima bi kupio stan. Sasvim slučajno, u tadašnjem velikom dnevnom listu „Vjesniku“, naišao sam na natječaj u kojem tvornica u Doboju, u sastavu tada velikog bosansko-hercegovačkog giganta, traži diplomiranog inženjera elektrotehnike. Nude odmah novi useljiv stan s centralnim grijanjem, zaposlenje supruge ako je fakultetski obrazovana, solidnu plaću. Pritisnuti situacijom prihvatili smo ponudu i slijedećih sedam godina živjeli u tom gradu.

Iako sam znao da najvjerojatnije tu neću doživjeti mirovinu, ne mogu reći da nam tih sedam godina provedenih u tom gradiću nije bilo lijepo. No to je tema za jednu drugu priču.

Bilo nas je svih triju vjera (i četiri ako se uzme u obzir moj ateizam) ili kako se to danas naziva nacionalnosti. Hrvata, Srba i Muslimana. Razgovarali smo međusobno svatko na svom materinjem jeziku i sasvim smo se dobro sporazumijevali. Ponekad nam se događalo da pojedinu riječ svog materinjeg jezika zamijenimo riječju jezika susjeda/komšije. Meni je nekako ostala u uhu riječ tanjir, tako da i danas, trideset godina nakon što sam se vratio u Hrvatsku, često i nesvjesno umjesto tanjur kažem tanjir.
„Nije tanjir nego tanjur!“ znaju me, pola u šali pola u zbilji, upozoriti poneki kolege na poslu.
„Znam, ali važno je da se razumijemo, a naročito je važno da je – pun!“ odvraćam šalom.

* * *

Sjetio sam se toga čitajući u „Jutarnjem listu“ s nadnevkom 28.siječnja 2009. reportažu na dvije stranica o našim djevojkama koje u pauzama svjetskog prvenstva u rukometu uveseljavaju gledatelje svojim plesnim točkama i svojom ljepotom. Na vrhu članka stoji natpis „CHEERLEADERSICE“, a u podnaslovu „Nastupaju 16 puta dnevno, ali se nisu umorile“.

A onda dalje izdvojeni odlomci iz članka:
„Zagreb oduševljavaju Fly Girlz, a Split Spalatine!“
„Obje skupine idu na Svjetsko prvenstvo u cheerleadingu“
„Kostime sa šahovnicama Fly Girlz odobrio je organizator.“
„Izvrsna osječka plesna skupina Midal“
„Spalatine pripremaju show za polufinale u Spaladium Areni“

Učio sam i pomalo govorim njemački. Engleske riječi ne znam ispravno pročitati a malo kojima znam značenje. Osim recimo onih tipa „the ende“ i slične vezane uz računalne programe. Da na sebi Fly Girlz nemaju „šahovnice“ čovjek ne bi znao po njihovom nazivu da su iz Hrvatske.

Mislim da velika većina hrvatskog puka prije zna što je tanjir, nego što znači cheerleading. A možda se ipak varam. Ja sam iz stare garde. Trilobit (za one kojima je naziv nepoznat - najstariji pronađeni okamenjeni fosil), kako je još davno za mene i moju suprugu rekao naš mlađi sin.

Semper contra


Post je objavljen 31.01.2009. u 20:29 sati.