Jednostavno dođu takvi dani kada bih najradije postao pepeo i sam ga rasuo sa neke litice.
Zastanem pred zbiljom kao maleno dijete i nisam spremam odreći se svake unaprijed stvorene predođbe, ne želim ponizno slijediti bilo kuda ili bilo koga do kojeg ponora da me samo emocije vode , u suprotnom nikada sam neću stići na rub litice sa svojim pepelom i gledati ga kako ga vjetar raznosi.
U suprotnom nikada ništa neću naučiti.
Moj me put ovih dana vodi u promjenu stvarnosti od "ja ne mogu " u ja mogu, iz uskog horizonta do bez horizonta, jednostavno moram se osloboditi svojeg uma i svojeg pepela, i postati to što ostane, samo da nisam više ja to što jesam, želim pretvorbu. pa makar i u pepeo.
Pomalo sam umoran.........a litica...
Post je objavljen 31.01.2009. u 18:20 sati.