Nebo se zatvara,poput zatvora.
Čekam potpuno zatišje ili naglu eskalaciju ove cijele melodrame.
Zašto dopuštamo da nam dvije osobe indirektno određuju čimbenike,objektivno gledajući,sreće u životu?
You're something beautiful,a condradiction.
Zašto ukurac mora biti tako prokleto zgodan. Zašto ukurac mora biti tako prokleto jedinstven. I kad prolazi hodnikom i otpuhne pramen svoje do leđa duge valovite smeđe kose s lice,kao da govori. "Oh da,vi smrtnice. Samo vi gledajte. Uzdišite.
Jer ovo nikada nećete imati." I u sljedećem trenutku imamo pogled na njegov,tko bi reko,savršen šupak i u isto vrijeme ispuštamo žalostan,srceparajuć uzdah.
*
Subjektivno gledajući,ja nemam šanse da će me ikad pogledati ili mi se nedaj bože obratiti. Subjektivno gledajući, ona nema šanse jer je on,tko zna zašto, zaljubljen u njenu najbolju prijateljicu koja se njime poigrava.
Objektivno gledajući, apsolutno sve je moguće.
I'm sitting in the bedroom where we used to sit and smoke cigarettes.
I sve se čini kao da se dešavalo u nekom davnom prošlom životu. U gustoj magli, a opet tako jasno. Uz svaki period i određene uspomene veže me neki određen osjećaj, neki određen miris, I sve je to tako čudno.
I više ih ne vidim.
I sve se prokleto gubi i sve ono što smo se zaklinjale da si nećemo nikad dopustiti se obistinjuje.
I svi oni kojima smo se smijali imali su pravo.
Yesterday was a million years ago.
* I dešava se upravo ono što smo si prije dvadeset mjeseci u suzama obećale da se neće dogoditi.
Radimo upravo to,zaboravljamo.
I sve se gubi.
Zaokupljena novim životom, novom sredinom, novim ljudima, ostaje mi samo kojiput se sa osmijehom prisjetiti neke anegdote iz Dobrih starih dana,
ili pijana plakati za onim što smo nekad imali.
*
Zašto mi život,jednom za promjenu, ne bi dao objašnjenje?
I zašto,jednom za promjenu tijek događaja ne bi mogao imati imalo logike?
daleko od ljubavi,kao ti i ja.
Post je objavljen 31.01.2009. u 17:11 sati.