Pričali su meni ljudi,
Nekoć se je zimovalo.
Ko prirodi to naudi,
Di je vrime prohujalo?
Nekad sniga priko glave,
Zavijani bješe puti,
Promrznute ruke, plave,
I huk vitra moreš čuti.
Dvi jakete na se stavi,
Šal i kapu, al bi malo,
Ma kad studen te sastavi,
Od leda se umiralo.
Sa planine pisma vuka,
Trnila bi kičma cila,
Od straja bi skoro puka,
Skočenjena. bila tila.
Danas sniga puno ima,
Na teveju njega prave.
Davno ošla od nas zima,
I šetamo gole glave.
Kako zima, tako lito,
I proliće nije čisto.
Jesen ide ka kroz sito,
Ko će vratit sve na misto.
Pa se sićan starih ljudi,
A i njih je danas malo.
Ko prirodi to naudi,
Di je vrime prohujalo?!
Post je objavljen 24.02.2009. u 07:04 sati.