K'o pjesčani sat, ističem,
Curim kroz usko grlo strpljenja,
Onako, nonšalantno,
Bez pretjeranog oduševljenja,
Jer čemu ushit, kad mrem,
I bit ću zaboravljen.
Još samo nekoliko zrna,
Sićušnih kristala od mojih želja...
Može li itko lako,
Taj sat okrenuti naopako?!
Pa da produžim svoj vijek,
Da živim zauvijek.
Cjelivat ću cijeli svijet,
I pjevat ću vam napamet,
Odu o mladosti što traje,
Da me taj svijet prepoznaje.
U pokretu prema svjetlu, bez sna,
Kamo moram ja, bez umora.
Post je objavljen 09.03.2009. u 00:00 sati.