Marketing
Manekenka
Siče je malo posavsko selo u Općini Nova Kapela u našem novogradiškom kraju. Zapravo neki Kapelci se ljute pa kažu ne pripadaju Gradiški, ali to nije točno jer do Broda im je 30-tak, do Požege oko 25 a do Nove Gradiške tek 20-tak kilometara. Djevojka s fotografije je Kristina Čupić koju katkad sretnem u raznim prigodama, a obično kad je nekakva fešta gdje nastupaju djevojke i mladići u narodnim nošnjama. Tako je bilo i ovog puta jer je ona bila „manekenka“ na „Poljoprivredno poduzetničkim idejama“ manifestaciji koja se šestu godinu zaredom održava u našem gradu i koja okuplja brojne izlagače iz cijele Hrvatske. Kristina je iz sela Siče, ako se ne varam njen otac je dobar svirac, a selo čak u UNSCO-u zaštitilo svoj originalni šokački govor kojeg ne možete nigdje drugdje čuti na cijelom svijetu. Kažu da Sičani „otežu“ s govorom na poseban način i to je baš istina. Jednom sam Kristinu isto tako slučajno fotografirao u Slavonskom Brodu kad je bio božićni prijem u Županiji, a fotografija je isto „ispala“ jako dobro jer je osvjetljenje Sunca napravilo lijepe nijanse na bojama narodne nošnje, pa je sve imalo nekakav zlatkasti sjaj. Nisam nekakav poseban zaljubljenik u narodne nošnje no najdraže su mi te naše šokačke kojih sam se najviše nagledao po zarukama i svatovima i na raznim feštama. Nošnje nekako lijepo stoje i mladima i starima i djeci i odraslima, a posebno je vrijedno i to što su one izvorne napravljene od prirodnih materijala, a ne kao današnja odjeća od kojekakve kemije kroz koju koža ne može normalno ni disati, a da ne govorim da izaziva i alergije i stotinu drugih čudesa. Naslušao sam se priča starijih, kako je nekad bilo kad se išlo u kolo (tadašnje zabave). Pomislim kako smo sada postali kao istraživači Afrike, pa se umalo i začudimo kad naiđemo na ljepotu i originalnost iz nekih drugih vremena (kao da je otkriveno neko pleme van civilizacije). Naši preci, stari šokci, čini mi se znali su više uživati u ljepoti i životu i sve im je bilo manje stresno nego nama. Kad već spominjem Siče i Sičane, reći ću vam da sam kao dječarac jednom s njima nastupao u Pleternici na susretima KUD-ova. Meni nikako nije pristajala narodna nošnja, jer onako povisokom i tada jako mršavom, sve se na meni klatilo, opanci su mi bili veliki, a o šeširu da ne govorim, a oke sebe sam mogao puno puta omotati pojas od trobojnice. Bolje me je bilo za čuti nego za vidjeti jer sam dobro svirao bugariju (a i ostale žičane instrumente) a i volio zapjevati. Ja definitivno nisam bio maneken za nošnje, ali Kristina sigurno je. Zar ne?
Post je objavljen 31.01.2009. u 14:46 sati.