Marketing
Naporna baba
Naslov se odnosi na mene.
Hrvatski jezik je tako bolno seksistican.
Jucer navecer pogledala sam tv raspravu na temu kuda idu nasa djeca, sto im ponuditi, blablabla. Gosce su bile ravnateljica 15. gimnazije i profesorica (dekanica?) s Pedagoskog fakulteta u Rijeci.
OK. Djeca nemaju sadrzaja, barem se tak nama velikima cini. Mozda smo ljubomorni pa ih nastojimo zauzdati, a mozda im stvarno treba malo usmjeravanja. Ono sto im ne treba je jos vise kontrole. Kad prolazim ujutro pokraj skole, vidim da vecina manje djece dolazi uz pratnju roditelja, ili ih se vozi u skolu i doma. Nikad nisam imala pratnju do skole.
Postujem svoje roditelje jer su radili i ne mislim da su trebali ostajati kod kuce sa svojom djecom. Nismo bili zakinuti i zanemareni.
Da bila su druga vremena, sigurnija po tome sto je bilo manje automobila na cestama, ili su mozda automobili bili sporiji???? Mislim da je pedofila nazalost morao biti isti broj. Pa sto je onda drugacije?
Dosadno je, mozda to. Ili mislimo da danasnjoj djeci treba vise igranja, a manje televizije i interneta. Koristila sam bicikl svakodnevno, a kad je bio snijeg, onda sanjke i klizaljke. Danas malen broj djece vidim da se vani igraju, osim ako u blizini nije sminkerski Konzumov parkic. I kaj sad, druga vremena. Njihova djeca, nasi unuci, bit ce nesto sasvim trece, s novim problemima.
Opet sam odlutala 
Htjela sam reci kako me jako smeta sto su dvije profesorice cijelo vrijeme koristile muski oblik rijeci.
Dijete kad odraste, on ce... Njemu je dosadno.
On gleda. Roditelj cini. Glumac.
Sveucilisni profesor.
Muski rod.
Zar se nista ne moze opisati koristeci rodove pravilno? Cak je i dijete postalo on.
Takav je govor postao standard ili je to uvijek bio, a ja nisam primijetila.
Na ovom blogu cesto kokodacem protiv upotrebe engleskog jezika. Pokusat cu prestati s tom praksom, barem dok malo bolje ne upoznam svoj jezik. Svjesna sam da mi pismenost opada, vise se ne skolujem redovito, diplome su po ladicama, a Word provjerava spelling 
Najveci problem zadaje mi pretjerana ljubav prema ijekavosti, najcesce mi se u recenice uvuce umijesto umjesto umjesto 
no ima toga jos! Recimo, veznici na pocetku recenice.
Brinem jer ce moje dijete biti dvojezicno. Streberica u meni zeli posteno savladati gradivo i nauciti dijete nas jezik i da zavoli hrvatski jezik, posebno zato sto je tatin jezik preteska konkurencija.
Kako sam vec sad dosadna po tom pitanju, kakva cu tek postati kad se stvarno bacim na jezicne lekcije?! Pogotovo zato sto mislim da sam u pravu!
Trenutak spoznaje: ja sam pilivoj(ka) i ponosna sam na to! Postoji li kakva grupa za podrsku? 
Post je objavljen 31.01.2009. u 14:12 sati.