"Bez obzira koliko divna bila strategija, povremeno morate pogledati i rezultate."
Winston Churchill
Kada čovjek dugo ne piše, propusti puno zanimljivih tema, a sada bi o nekima bilo deplasirano pisati.
JANJO je u svom postu odlično pobrojala teme i događaje, i dala svoj karaktirističan, precizan i analitičan osvrt naše tragikomične stvarnosti.
USKE STAZE se dotaknuo nekoliko važnih tema u svojim izvrsnim postovima, a posljednja tema potaknula je vrlo živu diskusiju o besplatnim ogulinskim novinama.
Riječ je o mediju koji nikako ne može i nije nezavisan, te je licemjerno takvim ga predstavljati. To što su se svrstali uz jednu stranu je legitimno pravo autora diktirano između ostalog i financijerima (iluzorno je očekivati da bi naš vrli gradonačelnik financirao novine koje ga kritiziraju), ali time se gube atributi kojima se medij kiti.
Kada su se pojavili na sceni nadao sam se da je to obogaćivanje kompletne scene i predstavljanja našeg grada.
Ne želim ulaziti u polemike ni sa kime, palo je i teških riječi u komentarima, jednostavno oni su odabrali svoj put, na internetu ih možete ili ne morate čitati, ali kada se počnu distribuirati posvuda, zastupajući samo jednu stranu i to ne samo krooz intervju već i kroz članke, e onda je teško imati simpatije prema njima.
Ma koja god to strana bila.
Govoriti da su svi isti je isto tako voda na mlin onima koji naš grad vode dugi niz godina, i alibi za sve njihove promašaje.
I dok internet definitivno nije medij kojime vladajući mogu privući puno novog biračkog tijela (osim poslušnika koji po partijskoj dužnosti mijenjajući imena, nadimke i spol pokušavaju zamutiti i ogaditi cijelu internet scenu našeg grada), štampani medij ipak dolazi do većeg broja birača, i onda se zaista treba upitati kako i zašto se troši naš novac.
Jedan moj jako dobar prijatelj, čovjek koji je svašta preturio u životu kaže da su najbolje stvari besplatne, jer vrijede taman onoliko koliko ih platite.
Postoje i dobri potezi vlasti i nemam ništa protiv da ih se hvali kada i ako to zasluže, ali potrebno je upozoravati na loše, da bi ih se ispravilo.
Svatko od nas smatra da voli svoj grad i da radi za njegovo dobro, svatko na svoj način, netko panegiricima, netko kritikom, svima je valjda u cilju da nam grad bude bogatiji, ugodniji za život, ljepši.
Pitanje je samo s koje strane ga krenuti uređivati, da li tako da se najprije stvori jaka privreda, pa da se onda uređuju fasade, ili da se urede fasade, a privreda ako bude bude.
S druge strane, ima tema o kojima se uvijek može i treba pisati, jer zaslužuju da se raščiste.
Pisao sam o poduzetničkoj zoni, žao mi je što nije bilo konstruktivnih kritika mog pisanja.
Blog je nešto kao moj virtualni dom, utočište i mjesto gdje iznosim neka svoja razmišljanja i neke svoje frustracije ili fascinacije dijelim s drugim ljudima.
Svi su na njemu dobrodošli, dokle god se ponašaju kao gosti, a kada ste gost, uvažavate pravila koja je propisao domaćin. Ako vam se ne sviđaju, više mu ne idete u goste.
Nemoguće je i besmisleno na internetu ikoga ušutkati, postoji toliko puno mjesta gdje svatko može naći istomišljenike, pa čak i oni koji pišu samo hvalospjeve našoj gradskoj vlasti, i potpuno je anonimno, svatko može pronositi svoju istinu kako je on vidi, ali na mom blogu nitko mi neće birati teme niti me vrijeđati.
Neću više ponavljati da uvrede nemaju mjesto na blogu, a da su sve kritike dobrodošle.
Komentare ne komentiram, a ako mi netko nešto želi reći mimo bloga, uvijek mi može poslati mail.
Ne mislim da sam uvijek u pravu, dapače sigurno je da se ponekad i zanesem, i pretjeram u kritici, i možda ne vidim pozitivne pomake tamo gdje ih ima, moguće je i da neke stvari krivo interpretiram.
Volio bih da me se argumentima demantira, ali argument upakiran zajedno sa uvredama je ipak samo uvreda, i kao takav ide kamo mu je i mjesto. Možda je to i cilj takvih pokušaja dezavuiranja, ako se ne može argumentom i istinom, može izvrtanjem istih.
Što se tiče krađa anonimnih identiteta koja se pojavljuje kao novi način obezvrijeđivanja pojedinih komentatora, najjednostavniji način zaštite je otvoriti vlastiti blog, makar na njemu i ne pisati ništa, i onda se potpisivati kao vlasnik tog bloga kod komentara.
Nema potrebe da ponavljam cijeli post od 21.12 o poduzetničkoj zoni, ali kako mi se dopao, samo ću rekapitulirati najvažnije:
Usporedio sam zone u našoj okolici:
Logorište i Ilovac u Karlovcu
Lug u Ozlju
Ogulin
Pri tome sam se koristio podacima dostupnim na internetu, o cijeni zemljišta, infrastrukturi, broju tvrtki koje posluju te broju zaposlenih.
Ispalo je da je naša zona najbolja po parametrima položaja, a najgora po broju zaposlenih.
Bilo bi zgodno pobrojati sve one tvrtke koje su sklopile sa Gradom ugovor o kupnji zemlje i započinjanju proizvodnje, a koje nisu realizirale te ugovore već su odustale od kupnje.
Bilo bi zgodno i kada bi netko odgovorio zašto je tome tako, i zašto te tvrtke nisu ishodile lokacijske dozvole i započele s izgradnjom objekata već su odustale? Ne vjerujem da bi se itko išao šaliti i gubiti svoje i tuđe vrijeme sklapajući ugovore koje ne misli realizirati.
Da nabrojim samo neke koje su se obavezali da će kupiti zemljište i ishoditi sve potrebne dozvole za početak radova:
Grič Petrol (3 000 m2) - gle čuda, završili u zoni Ilovac, što sigurno nema nikakve veze sa bivšim direktorom naše Zone koji je isto tako slučajno iz Karlovca
Incrementum (114 800 m2)
Aqua – promet d.o.o. (30 200 m2)
TTM Grupa (4300 m2)
Ardom (7400 m2)
Ekip d.o.o (14 100 m2)
Zor (4840 m2)
Frigokor (7100 m2)
Gumara Čavić (100 000 m2)
Članak od pred godinu dana u Poslovnom dnevniku optimistično je navještao sklapanje ugovora i početak radova.
Ali ništa ni od Gumare ni od Incrementuma, ni od ostalih.
Pri tome ne treba zaboraviti da je u zonu utrošeno preko 22 000 000 kn, i da postoji od 2002. godine.
Volio bih čuti razumne argumente tko je i što radio sve ove godine, i tko je sve ove godine dobijao plaću u toj zoni, i za koji i kakav rad?
Naravno, ako postoje i pozitivni primjeri navedite ih, oni su više no dobrodošli u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji.
Vrijeme je i dalje ružno, nadam se da su to zadnji trzaji ove zime.
Nakon problema u opskrbi plinom, uzrokovanih zatvaranjem plinovoda preko Ukrajine, moram priznati da nisam više tako siguran koliko će se naših sugrađana odlučiti za plin kao alternativno grijanje.
Volio bih isto tako dobiti odgovor na pitanje jesu li plinske instalacije predviđene svugdje gdje je kopana kanalizacija, ili će, ako itko bude htio plin i ako bude prolazio kroz grad (a gradonačelnik nam je to obećao za prošle Dane Grada), opet se sve morati kopati?
Stalno nas naši političari, i to svi, od predsjednika, preko premijera, do opozicijskih političara, uvjeravaju da čvrsto stupamo u euroatlanske integracije. Sama po sebi kovanica je prilično blesava, i nije mi jasno što označava. Time valjda žele izjednačiti EU i NATO, i reći da je oboje dobro za nas i da u paketu idemo u oba saveza.
Iskreno rečeno, za EU sumnjam, a za NATO sam uvjeren da ne donosi ništa dobra, a u svjetlu toga da apsolutno sve zemlje s kojima graničimo surlaju ili već jesu u NATO savezu, to bi bio odličan izgovor da mi ne moramo biti.
Zato onaj razlog da nas članstvo u NATO-u štiti od rata i nečijeg napada pada u vodu, jer nas evidentno mogu napasti samo zemlje članice ili kandidati.
Budimo relani, zapadni i sjeverni susjedi nemaju razloga, a istočni ni snage ni volje ni mogućnosti za novi rat.
EU je druga priča, možda postoje i dobri razlozi za članstvo, samo ih nitko nije koncizno iznio, kao što nitko do sada nije rekao koliko košta prilagodba naše zemlje EU standardima u svim segmentima.
Pregovori su za sada blokirani, i blokira ih jedna zemlja. Navukli su time Slovenci bijes na sebe, iako sam narod sumnjam da ima puno veze sa odlukom i sve ankete pokazuju da je većina Slovenaca za ulazak naše zemlje u EU. Uostalom, oni imaju priličan broj nekretnina kod nas, pa im je to u interesu.
Jesu li u pravu ili nisu valjda će na kraju pokazati sud u Haagu.
Osobno vjerujem da nisu, i da su svi argumenti na strani naše domovine i vjerujem da treba ići na međunarodnu arbitražu, ovakvim pregovorima i ucjenama nema smisla popuštati.
I slažem se da tu ne treba biti popustljiv, jer ovo ponašanje slovenskih političara je već prešlo granicu apsurda.
Kad je tome tako, ovo je idealna prilika da se pokaže da naša politika ima glavu i rep, i da je konzistentna, pa bi naši pregovarači, a među njima ima i opozicijskih i pozicijskih, trebali reći
"Gospodo draga, kad nismo dovoljno dobri za EU, onda nismo dovoljno dobri ni za NATO. Hvala vama lijepo na Danajskim darovima, možemo mi i bez vas".
Jer, ne zaboravite da je EU oštro protiv jedne odlične kampanje "Kupujmo hrvatsko", jer se time kao stavlja u podređeni položaj njihove proizvođače i proizvode.
S druge strane ulažu silne milijarde u spas svoje posrnule industrije i banaka, i raznim kvotama, carinama i drugim ograničenjima štite vlastite proizvođače i vlastita radna mjesta.
Mi ne smijemo štititi svoju proizvodnju jer nam oni ne daju, a oni svoju protežiraju, i mi im još jurcamo pod skute kao guske u magli.
Kada je riječ o postavljanju uvjeta pred nas, kao da smo u EU, a kada trebamo nešto dobiti, onda smo jako daleko od svega, i dobit ćemo kad budemo primljeni. Princip mrkve i batine.
Naravno da treba štititi kvalitetnu proizvodnju, ali mislim da bismo mi sami to trebali odlučivati, a ne da nam te bjelosvjetske fukare određuju što smijemo, a što ne financirati, i u kojem iznosu.
Ako je naša brodogradnja u stanju naplatiti proizvodnju broda 50 000 000 USD, a potrošiti na nju 70 000 000 USD, onda je pitanje koga tu treba štititi, radnike, brodogradilište, ili ministre koji su do guše bili upleteni u aferu Brodosplit i onoga tko ih je postavio? Uostalom, pročitajte članak u Slobodnoj Dalmaciji.
Na današnji dan 1865. Kongres SAD 13. amandmanom ukinuo ropstvo, 1872. rođen pisac vestern romana Zane Grey, 1962. umro karikaturist Pjer Križanić, 1969. zadnji nastup The Beatles uživo (na krovu njihove izdavačke kuće).
* Mark Twain
Post je objavljen 31.01.2009. u 12:44 sati.