Marketing
Godišnji, dan prvi. Sendai, dio prvi - grad Data.
Danas je Sendai praktički središte Tohokua, ugodan grad ne mnogo veći od Zagreba (milijun stanovnika), širokih avenija s drvoredima i europskijeg dojma od Tokya i Osake. No baš kao i Edo, sadašnji Tokyo, Sendai je do 17. stoljeća bio obično ribarsko seoce na pacifičkoj obali. A tada ga je za svoje sjedište odabrao Masamune Date, vjerni vojskovođa u službi Tokugawa koji je kao nagradu dobio posjede na sjeveru (kako je spomenuto u izvještaju iz osačkih muzeja). Pod vladavinom obitelji Data grad se razvio do današnje veličine i važnosti, te nije ni čudo da je Masamune praktički zaštitni znak grada. A i glavne gradske atrakcije povezane su s obitelji Data, od obiteljskog mauzoleja do lokacije dvorca na brdu iznad grada.
Prvi kontakt s Sendaijem bio mi je, naravno, kolodvor. Višerazinski kolodvori nisu rijetkost u Japanu: shinkansen na drugom katu, prigradska željeznica na katu, podzemna (a gdje drugdje?) u podzemlju standardna su postava. No ipak, Sendajski kolodvor je baš šarmantan, najviše zato što mu je glavni ulaz na katu, s platforme koja natkriva praktički cijeli trg pred kolodvorom i s koje se spuštaju pješački "nadhodnici" prema bitnijim raskršćima. Prizemna razina trga stoga služi kao autobusni kolodvor za gradske autobuse i parkiralište za taksije, dok je prizemna razina kolodvora puna restorana i dućana. Da stignem sve važnije atrakcije u gradu obići u jedno kišno popodne, iskoristila sam turistički autobus koji ih obilazi u jednosatnoj vožnji. Prva mi je postaja bio Zuihoden, već spomenuti mauzolej obitelji Date.
Izvorni mauzolej do temelja je izgorio u ratu, i napokon je rekonstruiran tek 1979. Kako je Masamune Date nosio nadimak Jednooki Zmaj, nije ni čudo da je krov mauzoleja ukrašen zmajevima. U skoro 30 godina otkada su obnovljeni, na zmajeve se nahvatala paučina koju ni kiša ne može uništiti.
Uz rub krova, na krajevima crjepova jedan je od nekoliko grbova obitelji Data.
Izvorni zmajevi smješteni su u mauzolejskom muzejčiću, a jedan je postavljen i uz sam mauzolej.
Tanabata ukrasi oko mauzoleja, rad djelatnika koji se brinu o njemu i njihovih obitelji. Čini se da se i ovdje Tanabata slavi sredinom kolovoza.
Kadionica s grbom Data s parom lastavica, dok su manji grbovi smješteni oko ruba.
Vrata mauzoleja s pozlaćenim grbovima Data.
Da je mauzolej rekonstrukcija najbolje se vidi po oslikanim rezbarijama koje djeluju nekako umjetnije nego vremenom potamnjele i oljuštene rezbarije istog Momoyama stila koje su preživjele nekoliko stoljeća.
Vodič mi kaže da su ovi lukovi (tonovi plave, ako se ne vidi) šogunski uzorak, na kojeg imaju pravo samo šoguni i njihovi najuži vazali.
Prilikom rekonstrukcije iskopani su kosturi prvih triju Data (Masamune, sin mu Tadamune i unuk mu Tsunamune) s pratećom grobnom opremom: oklopima, mačevima i raznim drugim zanimljivostima. Uz mauzolej je i muzejčić u kojem su smješteni ti predmeti. Tu sam prvi put od svih japanskih muzeja vidjela zahrđalu katanu - inače su mačevi i preko 800 godina stari u savršenom stanju, čuvani, maženi i održavani. Masamuneov oklop je još uvijek u solidnom stanju (na lutki koja predstavlja Masamunea u dobi od oko 50 godina), a među očuvanim predmetima su i ostaci lula kao i par naočala zajedno s kutijom. Najbolje od svega sačuvani su lakirani maki-e predmeti: korice mača i kutije s priborom za pisanje izgledaju kao nove! No to nije sve - kosturi Data ponovno su sahranjeni sa svim obredima i počastima, ali prethodno su napravljeni odljevi lubanja a iz njih i rekonstrukcije lica sve trojice Data. Umjereno zabavni dio izložbe je usporedba njihovih crta (linija nosa, intelektualna čela...) kao i DNK, s posebnim naglaskom na krvne grupe (koje dođu skoro kao horoskopi u Japanu, određuju karakter osobe). Pod izložbenih vitrina pokriven je neobično zelenim tatamijem, kakve sam dotada viđala samo na oslikanim svicima i zaslonima s ilustracijama Priče o Genjiju. Pretpostavljam da je zelenilo znak da je tatami svježe napravljen...
Malo podalje od glavnog, Masamuneovog mauzoleja, nalaze se mauzoleji njegovog sina i unuka, također nove rekonstrukcije originala spaljenih u ratu.
Oltarić pred vratima jednog od mauzoleja.
A pokraj mauzoleja nalazi se groblje za ostale članove obitelji i vazale Data.
Mauzoleji jesu novi, no stepenice koje vode do njih i šuma cedrova kroz koju prolaze stare su 400 godina, koliko i vladavina Data.
Skriveno uz stepenice nalazi se dječje groblje, gdje su sahranjivana djeca Data i njihovih vazala.
Niže niz brijeg nalazi se hram s običnim, građanskim grobom.
Nađite uljeza...
Kiša nije prestala pljuštati cijelo vrijeme - bilo mi je drago što sam prognozu ozbiljno shvatila i umjesto drugih sandala uzela tenisice.
Kružni turistički autobus stiže u pomoć pokislim turistima.
Post je objavljen 05.02.2009. u 16:46 sati.