"Ma kako sam glupa..yesus, zašto se toga nisam prije sjetila? Pa da, naravno, pokušat ću to.."-Mrmljala sam sebi u bradu dok sam koračala sobom..
Sad sam se tek sjetila da bi mogla na Mapi za haranje potražiti prof. Sprout, ali, naravno mora biti u Hogwartsu, ili Hogsmeadu..
Poćela sam prekopavati po kovčegu da je nađem. Na dnu je.Na brzinu sam je izvukla, promumljala lozinku i kucnula štapićem po njoj.Jedan trenutak se nije ništa dogodilo, a onda su se na mapi pojavila imena svih ljudi koji su bili u Hogwartsu..Pretražila sam svaki kutak mape, ali profesorici ni traga..
Mapa ne pokazuje mrtve ljude- Slućajno sam pomislila, i stresla se..Dobro mi je Donna jednom rekla, pravi sam pesimist..
Razmotrila sam druge mogućnosti..
Ako profesorice nema nigdje na mapi, a ne vjerujem da je mrtva, onda je sigurno na jedinim mjestima koja Mapa ne pokazuje, a to su Soba Potrebe i Odaja Tajni..O da, Odaja Tajni postoji, u to sam se jako dobro uvjerila prošle godine.
Otmičar ju sigurno nije odvukao u Sobu Potrebe jer mnogi ućenici znaju za tu sobu...
Za Odaju Tajni ne znam baš..U nju možeš ući samo ako si Parsel-Ust, a donedavno sam bila 99% sigurna da sam je jedini Parsel-Ust u Hogwartsu..Sad mi se ta sigurnost poljuljala..
Argh, ovdje ne mogu normalno misliti.. Znam, otići ću na obalu jezera.
Tamo sam se uvijek osjećala smireno i bolje nego što bih trebala. Možda je to zato što mi tamo nitko ne odvraća pažnju i na miru mogu sagledati neke ćinjenice.Idem tamo, ali trebat će mi Plašt nevidljivosti jer nam profesori ne daju van..
Izvukla sam Plašt iz sakrivenog pretinca u kovčegu, ogrnula se njime, pokupila Mapu koja je pala na pod, i izašla iz sobe..
U društvenoj se stvarno osjećala napetost, kao da si je mogao uhvatiti rukama.. Primijetila sam da su neki ućenici danas izašli iz Društvene samo kako bi doručkovali..
Blago njima, kako mogu izdržati. Ja nisam poput njih, ako previše stojim u zatvorenom prostoru, poćne me hvatati klaustrofobija.. To je nešto što i ne volim baš kod sebe, ali mi pomaže kad se želim izvući sa dosadnih satova..
Krenula sam mahnuti Rossel, ali onda sam se sjetila da sam pod plaštem i da me ne mogu vidjeti, pa sam odustala od te geste..
Polako sam se prošuljala do otvora u zidu i izašla vani..
Debela Dama je zbunjeno gledala u mom pravcu, ali me nije mogla vidjeti..
Zastala sam u jednom praznom hodniku i otvorila mapu. Ok, nigdje nije bilo nikoga, ali, nešto mi je upalo u oči. Jasper McNair je sa nekom curom po imenu Genesis McNair stajao u jednoj praznoj ućionici. To mu je sigurno sestra...
Znam da ne bih smjela, jer nisam osoba za prisluškivanja, ali krenila sam prema toj praznoj ućionici. Nije bila daleko.
Kad sam došla, stavila sam uho na odškrinuta vrata i poćela osluškivati..
"..Ma gdje ti je bila pamet?!"-Siktala je Genesis na brata..Najvjerojatnije je bila 7. godina..
"Ali, morao sam! Debela glupaća je čula za naš plan!!"-i on je njoj uzvraćao siktanjem..
Čekaj malo siktanje, hmm, zmijsko siktanje...
PA ONI SU PARSEL-USTI!!
Pa, sad sve ima smisla!-Pomislila sam i automatski udarila rukom u vrata.
To je bila velika greška!
"Tko je tamo?!"-Upitao je Jasper, sa jedva vidljivom natruhom straha u glasu, i izvukao štapić iz đepa.
Skamenila sam se.
Njegova sestra je krenila prema meni, također sa štapićem uperenim u otvorena vrata.
Od panike nisam mogla ni progovoriti ni pomaknuti se. Jedan mi je glas u glavi uporno govorio da pobjegnem. Poslušala sam ga i uložila ogroman napor da natjeram svoje noge u trk. Trčala sam prema Gryffindorskoj kuli, ne osvrčući se da vidim da li me prate..
Odahnula sam kad sam došla pred Debelu Damu i vidjela da nema nikoga iza mene..Skinula sam plašt sa sebe.
Kad me je vidjela, Debela Dama je izgledala zatećeno. Vjerojatno nije navikla da joj se ućenici pojavljuju niotkud..
"Mala, što ti radiš ovdje?! Trebala bi biti u svojoj Društvenoj..Ne smijete se smucati po dvorcu.."-Poćela je zamišljeno mrmljati sebi u bradu, mršteći se.. Ta žena je stvarno znala iritirati..
"Limunov šerbet!"-Upala sam joj u rijeć.
Debela Dama se uvrijeđeno pomaknula u stranu i nevoljko me pustila da prođem..
U otvoru sam opet navukla plašt na sebe..Društvena je puna..Joj, samo mi je još to trebalo..
Trebalo mi je 20 minuta da dođem do sobe, ali, hvala Bogu, soba je bila prazna..
Sad sjedim na krevetu, pokušavajući razmišljati mirne glave..Stvarno sam se bila prepala Jaspera..
Ali ćak i tad, u panici da će me otkriti, donijela sam jednu odluku.
Otići ću u Odaju tajni i naći profesoricu..
Znam i kad ću ići; sutra u ponoć...
To je to..Ovaj post je kraći nego prošli..
Kad se vratin sa puta, poćet ću pisati novi u kojem ću pisati kako san ušla u Odaju Tajni..
Pozz svima..Vidimo se za 5-6 dana..
Post je objavljen 31.01.2009. u 11:25 sati.